Loading...
KulturaPoezija

MOJA ZEMLJA, GOSTOLJUBIVA ZA RAT

Image: Diego Rivera: The Cubist Portraits, 1913-191

Zilhad Ključanin

PRIVATNA  AUDIJENCIJA

Sanjam: kod Tita sam na ručku.
Jastog je ukusna beštija,
srčemo njegove pipke.

Odjednom –
štrpne mu prst,
uplašim se, nepojamno.

Priča mi da ga boli noga.
Ništa strašno – kažem –
otac je imao išijas
deblji od volujske žile,
ali socijalno ga izliječilo,
u toplicama.

Zahvaljujem mu
što je izmislio moj narod.
On odmahne rukom: sitnica.

Tapše me po ramenu:
Ćujte, mladiću,
nije bilo lahko, znate,
historija je ogroman krčag
koji se mora
napuniti pepelom.

I ja se bezrazložno sjetim
kako sam prvi put
onanirao na dekolte Jovanke B.,
tamo između šupe
i poljskog zahoda,
skrivajući u karlici strah…

Opraštajući se,
on mi poklanja kartu Jugoslavije,
prepunu nezdravih pjega sa njegovog lica.

(Sarajevo, 16. 5. 1991.)

NE LJUTI SE, ČOVJEČE

Na Manjači, u žici,
Kredom je iscrtana tabla
Za igru Ne ljuti se, čovječe.
Gledano kroz užareno oko
Toga julskoga dana,
Obrijane bi glave
Ličile na figure
Velikog šaha
U parku nekog evropskog grada,
Da kockica nije u ruci
Upravnika logora
Koji lažira rezultat.
I da sve nije doslovno:
Kućica – soba za mučenje,
Preskočiti – isprebijati,
A iza pojeden se čuje rafal –
Dug kao podnevna tišina
U parku nedjeljnog velegrada.

(Ljubljana, 2. 8. 1996.)

 

FAŠIZAM NA KVADRAT

Patnja ima četiri zida
i vrata
u jednom smjeru

U sezonama kišā
kad kosti škripe poput mokrog đerma
uronim u stid

Bio sam u jednom fašističkom
i jednom komunističkom
logoru

Mauthausen
Goli otok
plava i crvena bol

U Mauthausenu sam jeo
zrnevlje iz konjske fuškije
na Golom pio pišaku

Ipak uvijek sam mogao barem
iskopati Božiju prašku
moju klicu

Ali Mali logor
devedeset treće
usis’o me u se, u ništicu

S nama su zatvorili
srpski šljam
dno zadnjeg sprata pakla

Svakom od njih poklonili su
jednoga od nas
kao robove

Prali smo im veš
namještali krevet
krali i otimali

Organizirali su boks-mečeve
kladili se čiji je rob jači
pobijeđeni je prelazio u novo vlasništvo

Star sam i nejak
svakodnevno sam mijenjao
robovlasnika

I molio Allahovog slugu Azraila
da me ščepa za vrat
i izvuče iz ovog fašizma na kvadrat

Da ne dočekam vrijeme
prepuno vrata u jednom smjeru
kad kosti škripe k’o lanac na mokrom đermu.

(Sanski Most, 26. 07. 1998.)

PRIPREME

Iza rata
Deset godina
Živio sam u Bihaću

Udaljen od granice
Šesto pedeset
I četiri metra

Svaki dan sam trčao
Od kuće do granice
Sa mnom i žena i kćerke

Bili smo najbrži trkači
U svijetu na šesto pedeset
I četiri metra

Mnogi su mislili
Da je cijela familija
Luda

A mi smo samo bili
Savjesni građani
Koji su se pripremali

Za idući rat.

Sarajevo, 16. 12. 2008.

 

MOJA ZEMLJA

Moja zemlja
gostoljubiva je
za rat
ovdje
istinski žive
jedino preci

(Sanski Most, 1. 9. 1996.)

https://www.google.co.uk/url?sa=t&source=web&rct=j&url=https://bs.m.wikipedia.org/wiki/Zilhad_Klju%25C4%258Danin&ved=2ahUKEwjckNLUsb_bAhWFD8AKHc3wDOIQFjAHegQIBhAB&usg=AOvVaw2rFBuPdx91X5W8OiSIe7fT

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »