Nihad Filipović
Bijeli kamioni, prepuni krasnih, golih djevojaka, plove crvenkasto-žutim nebom,
poput kakvih neobičnih zrakoplova, sa točkovima umjesto krila.
Drhtava, bijela tjelesa djevojaka, lepezasto zrače svjetlost u prostor.
Zrakom lete ruke, noge, trupla bez glava,
glave sa uplakanim vaginama umjesto očiju, secirani anusi.
Niže zemljom, gola neka, samo sa šljemovima na glavama, groteskno ružna tjelesa,
iskeženih lica i jezika pseći otegnutih, erektirani penisa u rukama,
zgrčeni u borbeni položaj vojnika, prosipaju sjeme okolo, ekstatički, a sablasno ledeno,
hijenski v r i š t e ć i!
Pored puta luda žena viče: “Vratite mi dijete! Vratite mi dijete!”
Onda baci kamen na kolonu u prolazu. Kamen pogodi Majku.
Majka ćuti. Onda se sagne, uzme kamen i stavi ga u njedra.
Njeno dijete je sada kamen.
Kiša se otme oblaku, padne na Majku i razbije se o kamen.
Iza oblaka pojavi se lice Velikog Masturbatora