Salvador Dali, Veliki Masturbator, 1929.
Nihad Filipović
Bijeli kamioni, prepuni krasnih golih djevojaka
plove crvenkasto-žutim nebom, poput kakvih neobičnih
zrakoplova, sa točkovima umjesto krila.
Drhtava, bijela tjelesa djevojaka, lepezasto zrače
svjetlost u prostor.
Zrakom lete ruke, noge, trupla bez glava, glave sa
uplakanim vaginama umjesto očiju, secirani anusi…
Niže zemljom, gola neka, samo sa šljemovima na
glavama,
groteskno ružna tjelesa,
iskeženih lica i jezika pseći otegnutih,
eraktiranih penisa u rukama, zgrčeni u borbeni
položaj vojnika, prosipaju sjeme okolo,
ekstatički, a sablasno ledeno,
hijenski
v r i št e ć i.
Pored puta luda žena viče: “Vratite mi dijete. Vratite mi dijete…”
Onda baci kamen na kolonu u prolazu. Kamen pogodi
Majku. Majka ćuti. Onda se sagne, uzme
kamen i stavi ga u njedra.
Njeno dijete je sada kamen.
Kiša se otme oblaku, padne na Majku i razbije se o
kamen.
Iza oblaka pojavi se lice,
Velikog Masturbatora.