Loading...
KulturaPoezija

SJEME ZLA

Nihad Filipović

 

   Bijeli kamioni,  prepuni krasnih, golih djevojaka, plove crvenkasto-žutim nebom,

poput kakvih neobičnih zrakoplova, sa točkovima umjesto krila.

Drhtava, bijela tjelesa djevojaka, lepezasto zrače svjetlost u prostor.

Zrakom lete ruke, noge, trupla bez glava,

glave sa uplakanim vaginama umjesto očiju, secirani anusi.

Niže zemljom, gola neka, samo sa šljemovima na glavama, groteskno ružna tjelesa,

iskeženih lica i jezika pseći otegnutih, erektirani penisa u rukama,

 zgrčeni u borbeni položaj vojnika, prosipaju sjeme okolo, ekstatički, a sablasno ledeno,

hijenski v r i š t e ć i!

Pored puta luda žena viče: “Vratite mi dijete! Vratite mi dijete!”

Onda baci kamen na kolonu u prolazu. Kamen pogodi Majku.

Majka ćuti. Onda se sagne, uzme kamen i stavi ga u njedra.

Njeno dijete je sada kamen.

Kiša se otme oblaku, padne na Majku i razbije se o kamen.

Iza oblaka pojavi se lice Velikog Masturbatora

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »