Nihad Filipović
„Prije tačno 100 godina u jednom kraju Beča živjeli su Adolf Hitler, Josif Staljin, Lav Trocki, Josip Broz Tito i Zigmud Frojd. Djeluje kao početak bajke, ali se zapravo radi o istorijskoj činjenici“.
Ovako, pod gornjim naslovom, banjalučke „Nezavisne novine“ prenose bajku iz tabloida „Blic“ koji su opet ovi preuzeli sa BBC internet portala. Tekst je naravno „preparirana“ originalna BBC informacija, a svrha mu je, to se naslovom već sugerira, u podsvijesti čitatelja, razbuktati maštu, gdje je onda sve moguće, pa i tajna urota ekipe iz naslova protiv ostatka čovječanstva, a baška srbskog naroda; (da se u startu razumijemo: fonetsko „b“ umjesto „p“ u kolektivnoj imenici „srbskog“, ovdje je namjerno tako ispisano, a oni poštovani čitatelji koji su se već upecali, pa primjetili nepismenost autora, neka se zapitaju – šta je tu silovanje jezika, ono izvorno srbsko „b“ ili ućerano srbsko „p“ i iz kojih su to razloga ideolozi srbstva, ono vaktile, kada se nacionalističko vaskoliko serBstvo kalilo, pored tolikih šumadijskih srpova, smatrali kako još jedan valja ubaciti i u samo srbsko ime).
Helem nejse, gornja bajka, u režiju srbske tajne policije (jer Blic je, dokazano, kao i masa drugih medija u Srbiji i tzv. Republici Srbskoj, pod kontrolom srbske obavještajne i kontraobavještajne službe), podsjeti me na infromaciju koju smo imali prilike čitati u srbskoj štampi u fazi proizvodnje rata. Negdje u to vrijeme, puštena je informaciju da su Tito i Ante Pavelić u Beču, zajedno pohađali istu školu. Da ludost bude potpuna, meni je to jedan od mojih prijatelja Srba, u našem kafanskom naklapanju, poslije prenosio kao neupitnu istinu. Kaže – Tito je Pavelića pokušavao naučiti svirati klavir, jer je to u Beču otmjeno i pali kod žena; a Pavelić je njega podučavao osnovnim tezama Protokola Sionskih mudraca. Jasno, u podtekstu te „informacije“ je bila poruka – Tito je isto što i Pavelić… Tako se narod oštrio za rat.
Rat je i bio i prošao, pa se sada možemo samo smijati tim inače nimalo bezazlenim podvalama kojim se psihološki narod priprema na sukob.
Vic je međutim u činjenici da će ljudi nasjesti na svakakvu propagandu, a napose nacionalističku, ako joj se ne kontrira.
Nasješće, najvjerovatnije, i ako se kontrira, jer pitanje uzroka nacionalističke paranoje je kompleksnije i dublje, nego lučenje istine od laži, ali ipak, kada na vrijeme odreagiramo na ovakve gluposti, makar nam je savjest čista: kazali smo na vrijeme.
Stoga, koristim priliku da ukažem na urednički propust glede i sproću gornje informacije: Informacija nije potpuna. Ono što i dalje ostaje tajna, a što je ipak malenkosti ovoga skribomana poznato (ne pitajte otkud i kako, izvor informacija je zaštićen sa sedam pečata); helem, tajna koja ostaje je slijedeće: tu, u Beču, u isto vrijeme kada i gornja trojka psihijatrijskih pacijenata i njihov doktor Frojd, bio je i četvrti doktorov pacijent, vjerovali ili ne, glavom i bradom, Ante Pavelić. On, Hićo, Staljin i Tile su tu bili na brifingu kod Frojda, koji ih je upoznao sa psihoanalizom i načinom manipulacije masama. Išli na časove, čak i sjedili jedan do drugog na časovima gdje se talila strategija liberalizma, Novog svjetskog poretka i rušenje Jugoslavije; (koje tada još nije bilo, ali hej, to je nebitno. Bitno je da je već tada planirano da nestane).
Od tada zapravo traje Hićina mržnja na Hebreje, jer je inteligentni firer prozreo nakane mutnog Hebreja Frojda, koji je psihoze svojih pacijenata, želio iskoristiti kako bi Hebreji ovladali svijetom.
Tu je pao i dogovor: kada se formira Jugoslavija, Ante ima da se uvali u njen Parlament i ruši je iz želudca, a Broz će, iako predsjednik i vlast, djelovati ilegalno i ubijati je iz mozga. No pošto plan nije uspio 1941, jer su Srbi bili kivni što niko od njihovih svetih krava nije bio uključen u Plan, pa su spriječili podle nakane vatikansko-kominternovskih masona, Balanser Tito je nastavio konspirativno djelovati i poslije rata, ali sada, poslije 1945. iz pozicije vlasti, sve dok posthumno, direktno iz groba, nije zadao smrtni udarac Jugoslaviji; (vidite na ovome primjeru poštovani čitatelji, „Dead man walking“ fenomen, nije izmišljotina Holiwoodskog duha nego, đe pucanje i ubijanje tu je, zna se, dinaridska ingenioznost na djelu. I tu je najveći problem sa titoizmom: nastavlja ubijati i poslije Titove smrti).
Jasno, očajni veliki i najveći Srbi, pod vođstvom Slobodana Miloševića, nakon što je Balanser umro, pokušavaju spasiti što se spasiti dalo… Ostalo je poznata historija.