Loading...
HistorijaKulturaPolitika

ANDRIĆ RELOADED

ARTISTIC  LICENSE

Zabilježio: Nihad Filipović

Lutajući bespućima interneta, svojevremeno sam naletio, ne pitajte gdje, tek  naletih, na interesantnu zabilježbu  o Ivi Andriću, a koja se poziva na Aziza Kadribegovića, jednog od osnivača i kasnije dugogodišnjeg urednika Islamskih informativnih novina Preporod. Prema toj informaciji, Kadribegović  je svojevremeno u Takvimu, publikaciji Islamske Zajednice BiH, objavio tekst u kojem se po prvi put u našoj javnosti spominje pjesma Kairski bazar, koju je napisao Niko Mirošević Serđo, prijatelj Ive Andrića i konzul nekadašnje Kraljevine Jugoslavije u Klagenfurtu u Austriji. Mirošević je tu pjesmu (navodno) posvetio Andriću, a Andrić mu je pismom zahvalio.

Šokiran sadržajem pjesme i odgovorom Andrića, gdje je i jedno i drugo, za mene, a uvjeren sam i za bh., i širu jugoslavensku javnost, bilo nešto sasma nepoznato, tu sam spoznaju koristio u eseju Prešaltavanja, objavljenom davne 2000-de i neke, pete ili šeste, tako nekako. Poslije sam to puštao gdje sam stigao, a onda i nije više bilo potrebe, jer copy-paste postupkom proširilo se internetom i danas je lako dostupno i može bez po muke naći na mreži. I neka može. Jer dobro je znati.

Kairski bazar

Mujezin pjeva sure svome Bogu,
Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva.
Nije to ljubavi, već pjesma gnjeva,
poziva na kavgu, a odbija na slogu.

Pastirova koza vezana za nogu,
oko sebe mlijeko nevješto proljeva,
a muhe se kupe, lijeni Arap zijeva
u prljavu svoju obavijen togu.

U prašini gustoj djeca zamazana
otresaju nečist sa čupave glave,
dok džamija stara, ko krastava rana,
zapušteno zjapi, svjedok prošle slave.

K nebu se uzdiše miomiris gnoja,
i Homerov masni dio ovnujskoga loja.

Ta je pjesma napisana 1944. za Miroševićevog boravka u Kairu, a objavljena je u Zbirci pjesama iz dokonih časova, Svrge, London 1954.

Ivo Andrić je odgovorio prijatelju Miroševiću pismom u kome kaže: “Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni”.

Kopija ovoga pisma čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Frajburgu (Frieburg).

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *