ARTISTIC LICENSE
Zabilježio: Nihad Filipović
Lutajući bespućima interneta, svojevremeno sam naletio, ne pitajte gdje, tek naletih, na interesantnu zabilježbu o Ivi Andriću, a koja se poziva na Aziza Kadribegovića, jednog od osnivača i kasnije dugogodišnjeg urednika Islamskih informativnih novina Preporod. Prema toj informaciji, Kadribegović je svojevremeno u Takvimu, publikaciji Islamske Zajednice BiH, objavio tekst u kojem se po prvi put u našoj javnosti spominje pjesma Kairski bazar, koju je napisao Niko Mirošević Serđo, prijatelj Ive Andrića i konzul nekadašnje Kraljevine Jugoslavije u Klagenfurtu u Austriji. Mirošević je tu pjesmu posvetio Andriću, a Andrić mu je pismom zahvalio.
Šokiran sadržajem pjesme i odgovorom Andrića, gdje je i jedno i drugo, za mene, a uvjeren sam i za bh., i širu jugoslavensku javnost, bilo nešto sasma nepoznato, tu sam spoznaju koristio u eseju Prešaltavanja, objavljenom davne 2000-de i neke, pete ili šeste, tako nekako. Poslije sam to puštao gdje sam stigao, a onda i nije više bilo potrebe, jer copy-paste postupkom proširilo se internetom i danas je lako dostupno i može bez po muke naći na mreži. I neka može. Jer dobro je znati.
Kairski bazar
(mome prijatelju Ivi Andriću)
Mujezin pjeva sure svome Bogu,
Alah da mu oprosti, jerbo lažno pjeva.
Nije to ljubavi, već pjesma gnjeva,
poziva na kavgu, a odbija na slogu.
Pastirova koza vezana za nogu,
oko sebe mlijeko nevješto proljeva,
a muhe se kupe, lijeni Arap zijeva
u prljavu svoju obavijen togu.
U prašini gustoj djeca zamazana
otresaju nečist sa čupave glave,
dok džamija stara, ko krastava rana,
zapušteno zjapi, svjedok prošle slave.
K nebu se uzdiše miomiris gnoja,
i Homerov masni dio ovnujskoga loja.
Ta je pjesma napisana 1944. za Miroševićevog boravka u Kairu, a objavljena je u Zbirci pjesama iz dokonih časova, Svrge, London 1954.
Ivo Andrić je odgovorio prijatelju Miroševiću pismom u kome kaže: “Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni”.
Kopija ovoga pisma čuva se u Univerzitetskoj biblioteci u Frajburgu (Frieburg).