Loading...
Politika

ANDRIĆ RELOADED

GREBEŠ VELIKOG UMJETNIKA,
KADA JE MALI ČOEK

Piše: Nihad Filipović

Stiže nas vijest, kaže: na Kanskom filmskom festivalu, ove 2018. g., publika, njih 100-tinjak, na premijeri filma danskog reditelja Lars von Triera, diže se i napušta projekciju uz komentare – odvratno, nije uopće trebalo biti snimljeno, tortura od filma i slično. Film portretira masovnog ubicu, a sem čina ubijanja, prikazano je i kasapljenje žrtava, žena i djece.
Na upit šta ima reći povodom napuštanja projekcije, reditelj je izjavio:
– Odlično. Tome sam se i nadao. Znači, oni koji su napustili projekciju su najprije imali misaoni proces, a onda su zaključili: Ne želim ovo više gledati.
A na upit oko tretmana žena u filmu, reditelj je kazao:
– Znate, snimio sam mnoštvo filmova o ženama, a sada sam napravio jedan o ovom kopiletu. Interesantno, sve vrijeme ste bili sa njim, odgledali ste film do kraja.

E gledajte sada, neka mi oprosti Nobelovac rahmetlija, ovo nije na njegovu adresu, nego gledajte vi bazduljaši (ovo je, da se ne zezamo, izvedeno od Bazdulj, onaj što ga još vabe i MUarem), helem, gledajte vi progresivci, bazduljaši mjereni po kubiku i andrićolozi na treću, moj upit vama je: Kakav bi medijski tretman doživjeli naši šabanolozi, kada bi, hajdemo maštati, mister Kusta (na njegov pomen u Bosni se pristojno pljune tri puta radi uroka, ili se opsuje – ali mi nećemo psovati jer mi smo FGR tj. Fina Gradska Raja, jel’de); kada bi helem Mr. Kusta, konačno snimio dugo maštani film “Ćuprija na krivoj Drini”, pa to pustio na premijeri u Sarajevu, na Sarajevskom filmskom festivalu, a publika masovno počela napuštati projekciju?
Pa, sasjekli bi ih čovječe, redom sjekli ka’no nakon bune na dahije; od Senada, i jednog i drugog i trećeg, preko, preko Mr. Bazde, do “progresivnih” tv. kanala i na kraju, razumije se sve do Velikog Manitua Regionalne andrićologije Mr. Ivana od Varcara.
Kusta bi, pravo nako, u stilu New primitives pokreta za emancipaciju papaka, opanaka i odojaka, izjavio:
– Ja seljaka i fundamentalnih budala.
A na upit čemu scena nabijanja na kolac, đe Cigani punih pola sahata natanane deru onog mučenika Radovana, izjavio bih:
– Znate, snimio sam puno filmova o Ciganima, a sada sam napravio jedan o ovim turskim kopiladima Ciganima što nabijaju nesretnika na kolac. Vama koji ste odgledali do kraja, svaka vam dala, a ovim što su napustili projekciju – pa to su ovi Cigani iz mog filma. Prepoznali se.

E eve ga, sijecite, đe sam najtanji, ako vako, bilo ne bi. Branka mi. Onog našeg, što reče: – Znam ja nas, grebo ja nas.
Hoću da kažem, grebeš Velikog umjetnika kada je Mali čojek.

A von Trieru, što se mene tiče – svaka mu dala.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »