Loading...
Psihologija

FOBIJE CVJETAJU U PANDEMIJAMA

Drago Marić
Diplomirani psiholog, nekadašnji novinar, medijski manager i predavač na novinarskom fakultetu. Autor knjige Pisma psihologu.

Ako vas uplaši zmija u parku ili šumi to je prirodan strah, ali ako zatvorite ili razgoračite oči kada istu životinju vidite na tv-ekranu ili u ZOO vrtu, nastavite čitati…..

Izuzev (naravno) samih Amerikanaca, ostatak planeta je sve do smrtonosne agresije COVIDA-19 i na SAD živio u uvjerenju da najbogatija zemlja svijeta ima i najbolje zdravstvo. Ta iluzija je sada skrhana ali ostaje činjenica da SAD i dalje ima najbolju statistiku o zdravstvenom stanju nacije. Sve se redovito testira, anketira i – javno publikuje. Jedna od omiljnih tema tih kontinuranih istraživanja jesu i strahovi Amerikanaca. A među strahovima redovita fokus tema su fobije. Tako je utvrđeno da oko 5,3 miliona stanovnika te zemlje pati od sociofobije –nelagode da se javno nastupa, što je, recimo, ozbiljna prepreka u karijernom napredovanju poslovnih ljudi.

STRAH I FOBIJA NISU ISTO

Ne ulazeći u psihološko i neuro-psihijatrijsko objašnjenje nastanka fobija – gdje, uzgred rečeno, ima dosta oprečnih teorija i tumačenja – bitno je samo reći da strahovi i fobije pripadaju rodu naših emocija, ali nisu jedno te isto. Kod straha se redovito, a i relativno lako, otkriva uzrok osobnog uznemirenja. Na drugoj strani, dijagnostički tragovi fobija vode u dubine naše duše, vrlo često i u njezine tmine, stručno nazvane podsvijest. Ukratko, strahovi se vežu uz već prepoznat uzrok prijetnje dok fobije počivaju na tek očekivanom i zamagljenom uzroku uznemirenja. Obrazovanje i socijalni status ne donose nikakav imunitet pred fobijama. Naš domaći podatak o oko 800 zdravstvenih radnika u jednom kantonu – među kojima je dosta liječnika – koji su izmakli s prve crte bojišnice u borbi protiv corona virusa sigurno u sebi krije pozamšan broj onih s nekom od specifičnih vrsta fobija u svezi s bolestima poput patofobije (strah od bilo kakvog razbolijevanja) ili misofobije (strah od zaraze bakterijama i virusima).


Preko 90% fobija nastaju do 20. godine života

ABECEDA PREPUNA FOBIJA

Ne postoji točan popis fobija jer, praktično, svaka stresogena situacija, svaki plašeći objekt i svaki traumatičan događaj mogu biti uzrokom specifične fobije. Njihov broj se kreće u širokom rasponu od 100 pa do 400 identiteta.Tako svako abecedno slovo „vuče“ između 5 i 10 fobija. Uz sve njih postoji još i fobusfobija – strah od samih fobija. Izgleda da fobije podliježu i generacijskom update-u. Već je detektirana i nomofobija – strah da će nas „izdati“ baterija mobitela! Bilo zbog same zaraze, bilo zbog bolnih ograničenja u ukupnom aktivitetu pojedinca, pandemije su posebno pogodno tlo za umnožavanje fobija.
Među najčešće već poznate, ubrajaju se: ofidiofobija (strah od zmija), arahnofobija (strah od pauka) i astrafobija (strah od grmljavine). U kontekstu važećih „anticovidnih“ mjera, poput (samo)izolacije, nije na odmet spomenuti i klaustrofobiju (strah od zatvorenog prostora). Ako se ne prepozna na vrijeme, i ako se ne razvije tolerancija okoline, može stvoriti velike probleme  obiteljskom i uredskom ambijentu.
Iako je svaka fobija velika osobna muka, dosta njih izvana mogu izgledati potpuno bizarne. Recimo, američke statistike među češće izvlače penterafobiju – strah od svekrve. Znajući naše mentalitete možemo reći da je šteta što ne postoje istovrsni podaci s Balkana! Samo zarad usporedbe.

FOBIJE SU TIRANIMA AHILOVA PETA

Fobije često srećemo u opisima poznatih ličnosti. Skoro da i nema državnika, vojskovođe, izumitelja pisca ili glumca bez neke osobenosti te vrste. Nikola Tesla je u Americi živio u hotelu čiju je poslugu izluđivao strogim higijenskim ritualom potaknut njegovom bakterofobijom (strah od zaraze). Da Sigmund Frojd nije autor monumentalnih poglavlja iz psihopatologije našega svakodevnog života, zbog njegove opsjednutosti strahom od smrti (tanatofobije) mogli bi ga „zalijepiti“ našom narodnom poslovicom: U kovača najgora sjekira! No, on samo potvrđuje pravilo da fobijama titule i znanje nisu nikakav – kineski zid. Ali, zato godine života igraju važnu ulogu. Pozivajući se opet na američka istraživanja, smatra se da se preko 90% fobija začne do 20 godine života a tek dva posto u trećem životnom dobu (nakon 65. godine).

Fobije nešto zanimljivije izgledaju u portretima diktatora i tirana. One su bile njihova Ahilova peta. Tako je Hitler za svog ljubimca imao velikog psa-ovčara ali se patološki bojao – mačaka (ailurofobija). Staljin je uglavnom radio noću jer se bojao da će u snu biti otrovan. Sličnim strahom bile su ispunjene i besane noći Sadama Huseina. Obojica su, naravno, patili ali posljedica nisu bili pošteđeni ni njihovi brojni suradnici sa zdravim snom koji su morali s njima stalno raditi – treću smjenu!
Također, veliki broj poznatih osoba – ali i običnog svijeta su i hipohondri. O tome, u sljedećem blogu.

Izvor: https://www.lonac.pro/home

Pročitajte i ostale članke ovog autora:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »