Vrijeme je za ispisivanje nove-stare historije Bosne

Drijevni su korijeni bosanskih stećaka: predgrčki, predrimski, predilirski simboli na bosanskim stećcima

Napisao: Emir Medanhodžić,
Sarajevo, Januar, 2020.

Svima koji prate objave na portalu bosanskipogledi.com i onima koji ovamo “zalutaju”, preporučujemo  da pogledaju i pročitaju ovaj zanimljiv i za razmišljanje poticajan članak. Pisan  s entuzijazmom čovjeka zaljubljenog u predmet njegovog interesa, u članku nam se otkriva mnoštvo detalja vezanih uz bosanske stećke, nepoznatih široj javnosti. Koliko nas npr. zna za motive asirijske božice Ištar na stećcima, egipatske božice Izida, za motiv vedskih svastika (kukasti krst) na stećcima, keltskih božica, ilirskih zmija i zmajeva… itd. Otkuda isti tamo, u Mesopotamiji i u Egiptu? I otkuda u Bosni? Jesu li se tamo izvorno pojavili ili su doneseni? Otkuda to da je u Bosni na stećcima više motiva zoroastrijanskog božanstva Mitre, nego se mogu naći u Iranu? Otkuda ta sličnost u nazivima najviših drijevnih egipatskih sveštenika i najvišeg svećenika u hijerarhiji Crkve bosanske; oba su se zvali – Did? … I tako dalje i tome slično…. Posebno su dirljiva autorova zapažanja o zapuštenosti lokaliteta bosanskih stećaka, koji su često presjecani putevima, pomjerani, vađeni i u zidove kuća, vjerskih objekata, garaža,  kokošinjaca, štala itd., ugrađivani. Pa i to govori dosta o nama.
Čitajući i razmišljajući nad ovim člankom, a poznavajući mnoštvo “Krivih Drina” bosanske povijesti, sve te laži, na vrat na nos poizvrtane “istine” o Crkvi bosanskoj, bosanskim tzv. bogumilima, osmanskom periodu bosanske historije sve do laganja i nacionalističkog kamufluranja istine naše novije historije, čovjek ne može, a da se ne složi sa zaključnim mišljenjem autora ovog članka: Da, dolazi vrijeme kada će se pisati jedna sasma nova historija Bosne! (N. F.)

Ako su stećci srednjovjekovna tvorba bosanske historije i nadgrobni spomenici, zašto onda na njima ne nalazimo biblijske motive: Isus Hrist, Sveta Marija, Apostoli, Sveti Petar ili Pavle, Anđeli, propast svijeta – Apokalipsa, Pakao i Raj; apslolutno nema ništa od toga.

Često se zapitam zašto toliko volim Bosnu i pišem o njoj, treba li mi to u životu?

Ne živim od Bosne, a živim za Bosnu! Život i historijska svjesnost se ne može razumjeti bez vlastitog iskustva, a ne može se razumjeti ni budućnost ako je nismo stavili u neku situaciju iz prošlosti. Društvo ima socijalnu memoriju i permanentno stvara društveni identitet grupe i naroda.
Moj osnovni motiv za pisanje na historijske teme je ljubav prema Bosni, ta uzvišena ljubav koju su najbolje opisali naši najveći književnici, pjesnik Mehmedalija Mak Dizdar i pisac Derviš Sušić. Mislim da dijelim osjećanja mnogih Bosanaca kada kažem da je ta ljubav zalog naše postojanosti i naše budućnosti.

To življenje kroz vrijeme sa razumjevanjem je nešto što uveliko nedostaje ljudima Bosne i da parafraziram misao: „ Ko ne poznaje svoju historiju, iste će mu se greške događati ponovo“.
Da je bosanski narod zaboravan i da ne poznaje svoju historiju shvatio sam kada sam prvi put posjetio Bobovac 1987. godine.
Vido sam neobilježene staze, nepokošenu travu do koljena, sve oko kapele zarasalo u draču i strnjiku, a najbolnije od svega bilo je kada sam otvorio vrata od mauzoleja grobnice poslednjih bosanskih kraljeva i ugledao da se unutra vržila nužda i da je zaudarao strašan smrad. Da li je to bio javni wc lokalnih čobana? Ne znam, samo znam da sam pomislio da, bilo ko da je u pitanju, i taj pripada ovom bosanskom narodu, koji – eto vrši nuždu po svojim mrtvim kraljevima i njihovim kostima!
Dvije godine kasnije 1989. godine, na proslavi 800 godina od Povelje Kulina Bana koja se održavala u kafani Aeroplan u Srajevu bilo je samo tridesetak ljudi, uglavnom umjetnika, naučnika i novinara; izgledali su kao ilegalci, kao neka tajna, zavjerenička sekta u nekoj tajanstvenoj misiji.

Je li primjer zapuštenosti grobnica bosanskih kraljeva i odnos prema obilježavanju tako značajnog datuma iz naše historije, primjer odnosa bosanskog čovjeka prema svojoj historiji i da li nam se zbog takvog odnosa prema historijiskoj istini i neznanja ponavljaju greške iz historije? Samo nekoliko godina kasnije 1992. godine kreće dugo pripremana velika ratna agresija na Bosnu.

Neznanje, kompleksi, nemaran odnos prema historiji i ko zna šta još, dugo i predugo već prate bosanske ljude, e da bi to ostalo bez posljedica. Nas već stoljećima prati taj usud da nam historiju pišu drugi, pa je u tim opisma naš čovjek bio barbarin, divljak, fundamentalista, zaostao i primitivan itd. I sada u XXI vijeku, našom historijom se bave i pišu je drugi, najviše susjedi i komšije. Pišu, svojataju i tumače bosanske stećke, kulturu , historiju, tradiciju.

Stećak iz Donjeg Zgošća kod Kaknja

Stećkom, kao naznačajnijim historijskim spomenikom Bosne, počeo sam se baviti početkom 2000-tih; iz znatiželje, iz ljubavi prema historiji i stećcima, obišao sam veliki broj lokacija na kojima se nalaze i pročitao skoro sve što se o njima moglo pročitati. Do većine lokacija sam mukotrpno dolazio, često kilometrima pješačeći kroz neprohodno rastinje i šume, otkrivao neke za koje čak ni lokalno stanovništvo nije znalo da postoje.
Obilazeći te silne lokacije ponovo me žalosti ista spoznaja da se odnos prema historiji nije mnogo promjenio. Na većini lokacija sam mogao vidjeti stećke uništene, zapuštene, pomjerane, ugrađivane u temelje kuća i vjerskih objekata, garaža, štala, kokošinjaca te presječene putevima itd.; (na stotine lokacija stećaka su presječene putevima, pa čak i one najljepše u Radimlji npr., Milama, Svatovskom groblju na Morinama itd. Uznemiravanjem stećaka uznemiri se i duhovni svijet koji uzvraća svim ovim strahotama materijalnog svijeta.)

Ponovljene strahote i dešavanja u nedavnoj agresiji izgleda da opet nisu osvjestili našeg čovjeka. Zamislite koji je to nivo svjesti bosanskih vladajućih političkih struktura da se cjelokupna nekropola sa Donjih Čevljanovića premješta u Bijambare gdje je turisti obilaze i plaćaju ulaznicu. Ne razumiju da su ti stećci duhovni ankeri naše prošlosti i budućnosti. Premještanjem stećaka u zadnjih 150 godina dešavaju se i stalne nedaće u Bosni.

Stećak iz Brotnica, Dubrovnik,
s motivom feničanske  božice Ishtar (Ištar).

Kako rekoh, već godinama obilazim nekropole stećaka, ne vodim baš preciznu evidenciju ali moja slobodna procjena je da sam sigurno obišao preko 1000 nekropola. Zanimljivo da me nešto jako moćno  privlači njima, što ne mogu objasniti. Ništa me ne može zaustaviti kada krenem u otkrivanje i obilazak neke nove lokacije ma gdje se ona nalazila; bila pristupačna ili ne, pronalazim snagu i način da dođem do nje. Uvijek pri dolasku na lokaciju osjetim neku posebnu energiju koja me čini sretnim i ispunjenim, osjetim neko posebno nadahnuće koje koje doista ne mogu objasniti ali znam da me stalno vuče u obilazak nekih novih lokacija. Ponekad se ljudima oko sebe činim čudakom koji, eto iz čiste ljubavi svoje vrijeme, novac i dr, troši samo da bi pronašao i posjetio neku lokaciju stećaka. Međutim, taj čudni i lijepi osjećaj me uvijek tjera dalje. Neku poruku jasno vidim, a o nekim razmišljam mjesecima i godinama. Očigledno je da nam stećci nešto poručuju, ali još nismo shvatili šta?
Prvo što mi pada na pamet kada mislim o stećcima jeste, kako je bilo dobro što su zapisivali u velikom kamenu, da se ne može lako uništiti i da mogu prenijeti informacije i hiljadama godina. Druga misao koja mi prolazi kroz glavu jeste kako je dobro da su to znanje sakrili u simbole da ih se ne može zloupotrijebiti. Simbol je “vidljivi znak nečeg nevidljivog”. Riječ koja je sa njom povezana, simbolizam, je “korišćenje konvencionalnih ili tradicionalnih znakova u predstavljanju božanskih bića i duhova“. A treća misao ili pitanje jeste, kako su pravili te nekropole na uzvišenjima sa kojih se širi pogled na sve četiri strane i skoro da uvijek ima hrastova u sredini.
Razmišljajući i analizirajući te pojave čini se kao da su poznavali neka energetska čvorišta na kojima su ih s nekim razlogom i postavljali. Kojim i kako? Još uvijek nismo odgonetnuli, a ja se za sada vodim samo vlastitim osjećajem. Zanimljivo je, da se skoro uvijek, kao po pravilu, iznad njih nalazi i staropovjesna gradina ili neka pećina koja je stvarala jednu cjelinu. Primjeri: Boljuni kod Stoca, Petrovići kod Sarajeva, Gojčin kod Kladnja, Bečani kod Šehovića itd.

Naravno, tu je i pitanje od kada su stečci
i ko ih je postavljao?

Uglavnom njih oko 90% se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih oboda u Hrvatskoj (Imotska i Cetinska krajina, Konavle), u Srbiji (Bajina bašta, Prijepolje, Priboj, Sandžak) i Crna gora (Durmitor, Pljevlja, Sćepan polje, Nikšić). Nema ih oko Beograda, Zagreba ili Podgorice. Znači samo u „pravom Iliriku“.
Ako si ih pravili Bogumili zašto ih nema u Bugarskoj, domovini Bogumila?
Ako su Arijanski spomenici, zašto ih nema u Maloj Aziji ili Bliskom istoku?
Ako su katarski-patarenski spomenici zašto ih nema u Francuskoj i Italiji?
Ako su ih pravili Iliri zašto ih nema medju Venetima, Histrima, Liburnima, Panoncima, Mezejima, Dardancima, itd.?
Dakle, mnoga pitanja koja traže odgovore!

U nauci je dosta onih koji smatraju da su stećci srednjovjekovne tvorevina. Ali, ako su su iz srednjeg vijeka i ako su po mišljenju historičara nadgrobni spomenici, zašto onda na stečcima nema nijednog biblijskog novozavjetnog simbola: gdje je Isus Hrist, Sveta Marija, Apostoli, Sveti Petar ili Pavle, Anđeli, propast svijeta – Apokalipsa, Pakao i Raj, apslolutno nema ništa od toga… Povezivanje stećaka sa srednjim vijekom temelji se samo preko natpisa bosančicom ali to su uglavnom naknadni grafiti dopisani u nekim ćoškovima ili na mjestima gdje je ostalo praznog prostora, a što se apsolutno ne uklapa u kompletnu kompoziciju ukrašavanje stećaka.

Uostalom samo 0,5% svih stećaka ima natpise na sebi. Je li to dovoljno za konačnu definiciju?

Svastika, motiv sa stećka, Bukovik , kod Sarajeva.

Moje razmišljanje i predpostavka je da su stećci mnogo stariji! Na njima se nalaze predgrčki, predrimski, predilirski simboli.
Odakle na stećcima feničanska Božica Ishtar, egipatska Izida, keltska Božica, Vedska svastika?
Da li su ovi simboli doneseni u Bosnu ili su iz Bosne odnijeti do tamo ?

Moje skromno mišljenje jeste da je Bosna bila genetski centar u Evropi i da su ljudi preko Bosne vršili komunikaciju u Mediteranu i svijetu te razmjenjivali znanja i iskustva.

U Aleksandrijskoj biblioteci pronašao sam natpis da su se visoki egipatski sveštenici zvali  Did (Djed), a poznato je da su egipćani dolazili u Epidaurus (Cavtat) u Konavle i zlatom plaćali biljku Mandragola koja se koristila za egipatske obrede a koja raste samo u tom kraju i nigdje je više na svijetu nema. Otkud da je u Bosni više hramova Mitre nego u Italiji ili Iranu ?

Desno: Kraljica noći (vjerovatno Ištar ili Ereškigal; motiv koji nalazimo i na bosanskim stećcima), ploča od terakote, Britanski Muzej – London.

Takođe, moja razmišljanja vode ka tome da su stećci obredna mjesta, a da su naknadno postala i pokopna mjesta. Vremenom pored njih ili u blizini nastala su muslimanska, pravoslavna i katolička groblja.
Zašto tako razmišljam?
Zato što se na večini nekropola nalaze svi elementi za obred i to: najveći stećak u obliku ploče u sredini kao oltar, zatim izdubljeni stećak (za moguće obredno pranje), pa obodni stećci kao ograničenje svetog prostora, itd.
Ako se pogleda nošnja naših predaka plemena Briga/Frigijaca na stečcima: igraju obredno bosansko “gluho kolo”, nose Brigijske kape mudrosti, drže ljiljane među rukama, na nogama opanci, na njima vuneni gunjevi, sve podsjeća na ilirsku pjesmu gangu. Dakle, sve je to tada imalo religijski obredni karakter koji je vremenom transferiran u sadašnji folklor.

Dalje, da bi razumjeli simboliku stećaka trebali bi ući dublje u duhovnost naroda koji ih je stvarao. Kako su živjeli, u šta su vjerovali, kakvo su znanje posjedovali? Ti naši daleki preci, slobodno zvani „Trojanci“ sa svojom megalitskom civilizacijom imali su izuzetno poznavanje prirode, historije, prostora, neba , biljaka i životinja, odnosno živjeli su u skladu sa tim. Znali su da je intuicija jača od znanja i da je ukupno znanje kod Stvoritelja. Zato je cjelokupan život bio duhovno okrenut prema nebu. Ta duhovna znanja su zaboravljena i prekrivena debelim slojevima falsifikovanja, iskrivljenja i totalnog uništenja.

Kada se pogledaju, neke naknadno napravljene geografske karte, uvijek je u prostoru Bosne prikazana velika praznina, a ustvari područje Bosne je vrvilo od života. Ako znamo da postoji gradina do gradine i da je skoro evidentirano 10.000 ilirskih gradina na teritoriji Bosne, zašto nikad nije napravljena prava geografska karta tih naših ilirskih gradina?

Posebno je zamućena istina o našem bosanskom jeziku, kada je nastao, kako je izgledalo pismo, gdje su artefakti ?

Ako se zna da je trojanski princ Enea osnivač Rimskog Carstva onda je valjda logično i da je donio svoj jezik i svoje pismo poznato kao etrurski jezik i pismo koje liči na bosančicu?  A u rimskom muzeju Ara Pacis posvećen rimskom caru Augustu u njihovom dokumentarnom filmu o nastanku Rima spominje se da je Rim osnovao trojanski princ Enea, nakon pada Troje. Što kaže naš narod, pametnom i išaret dovoljan.

Kako to da je Wulfila Ostrogotski baš u Bosni izmislio gotsko pismo koje jako liči na bosančicu i prvi je preveo Bibliju na gotski, a isti je bio u upotrebi u arijanskim crkvama bosanskim?

Kako to da je prvu Bibliju,Wulgatu sastavio i preveo na latinski čovjek iz Bosne, sv. Jeronim, rođenjem iz Stridon kod Duvna?

Suviše je ovih slučajnosti o kojima se ne zna, a koji ukazuju na kontinuitet znanja i duhovnosti ljudi sa bosanskog prostora.

Jedno od najstarijih svetišta proto-ilirskog plemena Pelazga (saveznika Trojanaca), „Dodona“, je u Epiru, (danas na granici izmedju Albanije i Grčke), gdje je glavni sveštenik predviđao buduće događaje osluškujući lišće velikog hrasta i zapisivao ih na olovnim pločicama. Pronađeno je preko 3.000 olovnih pločica zakopanih ispod velikog hrasta kao centra kružnog svetišta.
Kakvo je to poznavanje prirode i duhovnosti da su ilirska plemena sve važnije odluke donosila u obredima oko hrasta koji je simbolizirao snagu i mudrost, kao i njegovu vezu sa podzemnim i nadzemnim svijetom?

Kada se pogleda svetište naroda Pelazga pod nadzivom „Delfi“, sa njenom megalitskom kružnom strukturom, uočava se sličnost na svetištima proto-Ilirskih plemena. Takođe taj isti narod Pelazgi, osnova grad Pelazgion, (danas Atina) na brdu Akropolj gdje se i danas može vidjeti megalitsko kamenje u temeljima akropolja.
Trojanci su izmislili pismo (kralj Kadmo 1313. godine stare ere) imao je veliku biblioteku u Thebi (možda stari Klek). Grci /Helleni su naknadno preuzeli cjelokupno Ilirsko naslijeđe stvaljajući ga u mitove i legende, a preveli su Homerovu Ilijadu i Odiseju na grčki tek 400 godina kasnije (oko 800. p.n.e.) od njenog nastanka na ilirskom tlu oko 1200 godina p.n.e.
U Akropoljskom muzeju u Atini pronašao sam nekoliko reljefa zmije, a poznato je da je kod Ilira najznačajniji simbol bila zmija, u muškom rodu Zmaj.

Drevni ilirski motiv zmije i zmaja na bosanskim stećcima. 

U opisu bitke kod Kadeša 1296. p.n.e. između Egpćana pod vođstvom faranona Ramzesa II i Hetita pod vođstvom kralja Muvatalija II po prvi put se u pisanim izvorima spominje ilirsko pleme Dardani koji su se borili na strani Hetita. To je prvi pisani dokaz da su Iliri kontaktirali sa najvećim carstvima toga doba. U tom tekstu se spominju „narodi sa mora“ koje nauka nije identificirala ko su , a postavlja se pitanje da li su to bill možda Iliri?

Da li je Svevid kao vrhovni Bog Ilira ustvari egipatsko sveviđeće oko egipatskog boga Horusa?
Je li ankh antropomorfni ljiljan?
Mnogo je sličnosti i očigledno zajedničkih izvora svih ovih simbola. Kada sam posjetio Rimski Forum i Vatikanski Muzej i fotografisao stare Ilirske (bosanske) simbole liljan, drvo života, šišarka, ilirska zvijezda i polumjesec, u mojoj svijesti je nastala konačna odluka da počnem sa pisanjem.
Šta su to stari Grci, Rimljani i Vatikan znali o nama, a mi ne znamo? Šta to kriju od nas? Jesu li to neka znanja ili materijalna bogatstva?

Moja razmišljanja i gore iznesene predpostavke, proizašla su na osnovu mog obilaska velikog broja historijskih lokacija u zemlji i svijetu, lokacija stećaka, gradina, pročitanih knjiga iz historije.
Moja nastojanja samo su jedan skroman pokušaj i doprinos u pristupu opisanim temam sa namjerom da pobudim znatiželju kod ljubitelja poput mene i naravno poticaj i ohrabrenje kod mlađih generacija da slobodno razmišljaju i zaključuju.

Došlo je vrijeme da se ispisuje nova historija Bosne!

(Za bosanskepoglede.com, pripremio – NF)