Loading...
Politika

ZATVARANJE PALESTINSKE AMBASADE U WASHINGTONU: KRAJ PRIČE

 

Piše: Abdulrahman al Rašid

Preveo: Nihad Filipović

Utorak, 18.09.2018.

U Wiskonsin Aveniji u Washingtonu, do prije nekoliko dana, bilo je u jednoj zgradi smješteno Poslanstvo Palestinske Oslobodilačke Organizacije (PLO). Bila je to neka vrste neformalne, Ambasade palestinske države u Sjedinjenim Američkim Državama.

Na političkoj razini, prisustvo PLO u Washingtonu imalo je značajnu simbolinu težinu, sve do prije nekoliko dana, kada je američka vlada obavijestila palestinsku misiju da im na neodređeno vrijeme otkazuju gostoprimstvo, te istim povodom  pozvala šefa misije, ambasadora Husam Zomlota da, zajedno sa porodicom, napusti teritoriju SAD .

Prisustvo palestinske diplomatske misije na teritoriji SAD je uslijedilo nakon Sporazuma u Oslu (1993, inicijalni sporazum i 1995., Oslo II Accord, op.NF).

Usprkos kritici, Sporazumi iz Osla su historijski politički projekt, kojim je, nakon što je de facto likvidirana PLO, pošto su izbačeni iz Bejtura (1982. ,op.NF), i morskim putem, (jer kopnenim im je bilo onemogućeno, op.NF), prebacili sjedište u Tunis. Sporazumi iz Osla, projekt koji je zaista otvarao perspektivu riješenja sukuba je propao, nakon što su ga “potopili” ekstremisti, i sa strane Palestinaca i sa strane Izraela.

Od početka konflikta, svi su znali, isti može bitim riješen samo na dva načina: putem rata ili pregovorima.

Zbog nerealističkog pristupa palestinskih zvaničnika, koji kao u pravilu, pristupaju pregovorima kada je u već kasno, Palestinci danas imaju tako malo i nalaze se u puno lošijoj poziciji. Kako je vrijeme proticalo, tako su njihovi zahtjevi i pravo na zemlju gubili validnost zbog kontinuiranog odbacivanja manje-više svakog ponuđenog riješenja.

Frustracije palestinskog vođstva su još i više pojačane u novije vrijeme, budući se pokazalo kako oni nisu u stanju pravilno detektirati karakter predsjednika Trumpa.

– Nađite načina da se nesložete sa predsjednikom, inače će vas on “gurnuti pod autobus”, upozorio je na vrijeme, nakon Trampovog opreuzimanja vlasti, jedan njegov saradnik.

Upravo to je ono što se sada dogodilo Muhamedu Abasu, kojega prijatelj trenutno nastoje “izvući ispod autobusa”.

Palestinsko vođstvo je napravilo krupnu grešku ulazeći u konflikt (sa SAD, op.NF), previđajući činjenicu da američka vlada, kao najveći finiancijski donator sredstava pomoći palestinskim izbjeglicama i njihovoj organizaciji – UNRWA,  ima ogroman uticaj na njihove (palestinske, op. NF) aktivnosti. 

TRUMPOV POSLAVSTVO

Kada je predsjednik Trump poslao delegaciju na okupirane palestinske teritorije da objasni ideju (misle se na staru ideju o Jeruslalemu kao glavnom gradu Izraela, op.NF), naljućeno palestinsko vođstvo je odbilo da ih primi.

Naravno, razumijemo ljutnju poalestinskog vođstva, ali odbijanje razgovora je bio pogrešan pristup. Poznato nam je da je palestinski predsjednik Muhamed Abas pragmatičan političar sa bogatim iskustvom riješavanja problema, kao na domaćem, tako i na internacionalnom “terenu”. Zbog toga i jeste, evo do danas na vlasti. Uspio je, uz minimum štete, sanirati sukob sa rivalskim Hamasom. I premda je njemu strano pristajanje uz rizične političke projekte, svjestan da SAD, odmah iza Izraela, presudno, bilo u pozitivnom bilo u negativnom smislu, utiču na živote njegovovih ljudi, tj. palestinskog naroda.

Naravno, SAD vsu uvijek imale kapacitet, i o tome je trebalo misliti na vrijeme, nanjeti štetu palestinskim ciljevima, preko UON, suspendiranjem financijske pomoći, povlačenjem podrške palestinskom vođstvu, zatvaranjem diplomatske misije u USA…

Sve je to bilo moguće i predvidljivo; i desilo se. Sadašnje stanje je rezultat tromosti i grešaka u pristupu i provođenju prethodnih mirovnih projekata, u rasponu od proteklih 30 godina.

Ključna greška (palestinskog vođstva, op.NF) je premisa da je palestinski slučaj centralni u kolektivnoj političkoj svijesti Arapa, od kojeg oni nikada neće odstupiti.

Istina je međutim kako su oni od tog već davno odstupili, gdje svaka država preokupirana sopstvenim problemima.

Egipat je nakon Camp Davida (Egipatsko-Izraelski Mirovni Sporazum, 1978., op. NF), u poroteklim godinama, finalizirao svoju poziciju spram palestinsko-izraelskog pitanja. Jordan je postupio na isti način potpisujući Wadi Araba Treaty (Jordansko-Izraelski Mirovni Sporazum, 1994., op. NF). Praktički i prije njih, Sirija je, nakon rata 1973., potpisala Sporazum o deangažmanu, nakon čega Golan, postaje Izraelska najsigurnija granična zona.

Štio se Libanona tiče, ta bespomoćna država je u rukama Irana. Inače bi bili prva arapska država u zahtjevu za uspostavu mira sa Izraelom.

Sve rečeno je istina koju sanjari u arapskom svijetu imaju akceptirati.

To je ta istina što je i rahmetli palestinskog predsjednika Jasera Arafata opredijelila da pristupi potpisivanju Sporazuma iz Osla.

U suprotnom i on i svi palestinski lideri i vođstvo su mogli očekivati da poumiru i budu sahranjeni van Palestine, u stranim državama.

……………………

Abdulrahman al Rašid je bivši Generalni menadžer tv. Al Arabia kanala. Veteran I internacionalno afirmiran žurnalist; bivši glavni i odgovorni urednik londonskod dnevnog lista na arapskom jeziku, Asharq al-Awsat’s. Još uvjek je aktivan kao novinar u tom listu. Takođe je uređivao I list al-Majalla. Novinar svjetske reputacije.

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *