Safet Kadić
Samo što Vučić kine, sleti avion iz Kine. Čekajući najavljeni avion sa medicinskom pomoći iz Kine i stalno pogledajući na svoj ručni sahat, Vučić je na jednom svom gnjavatorskom performansu prid novinarima podučavao priplašene građane svoje zemlje: ako neko kine…
Pošto on često iztiče da je predsednik Srbije i svih Srba, predpostavljam da ga je većina njegove glasačke pastve razmila, a pošto je cilu tu seansu prinosio TV oksimoron N1 u Bosni, mnogi, prvenstveno Bošnjaci, nisu ga razumili, jer ta rič ne postoji u njihovom vokabularu. Oni su to povezivali sa Kinom i koraona-virusom, mada su iz konteksta mogli naslutiti da se radi o globalno razprostranjenom kihanju.
Glagol ‘kihnuti’ nalazi se u tom obliku u svim bosanskim gramatikama, ričnicima i pravopisima. Zašto je Vučić, poriklom Bosanac, rekao ‘kine’, a ne ‘kihne’ pa kihajući, s virusima, izbacio i glas ‘h”, kao da je zaražen?
On samo slidi jezički princip gluvizma, prisutan i u srbskom organskom i u standardnom idiomu, koji se očituje u izbacivanju glasa ‘h’ gdi mu je po praslavenskoj i sveslavenskoj etimologiji misto sve do danas.
Glagol ‘kihnuti’ (kih-nu-ti), o kojem je ovdi rič, ima praslavenski korin *kyh, na koji je tvorbeno dodat formativ glagolske osnove -nu- (< нѫ), također praslavenski, koji je samo svršeni oblik prema nesvršenom ‘kihati’ (kih-a-ti) iz istog korina. Iz istog korina je i glagol ‘kahnuti’, samo sa privojnim stupnjem vokala: ъ – a. U slovenačkom je ‘kehniti’, a u Marulića metaforički ‘iskahnuti besidu’ znači ‘reći’.
Tako, kad Vučić kine, niko od Biograda do Drine ne smije pisnut, ni dahnut, ni dihat, a kamo li kihnut, kahnut i kihat.
Zašto Srbi nemaju glas ‘h’ u svome glasovnom sistemu, a imaju ostali narodi slavenskog jezika, među njima i Bošnjaci, koji, doduše, imaju najmanje slavenskog genetskog nasliđa?
Odgovor je u povistnoj asimilaciji domicilnih Srba i pristiglih vlaških plemena iza Karpata koja su u više talasa zapljusnula zapadni i centralni Balkan. Tako su po mišljenju srbske historičarke Dušanke Bojanić “Vlasi u Srbiji, među kojima je bilo dosta hercegovačkih, praktički vlahizirali Srbe, a u Bosni i Hercegovini su Srbi srbizirali Vlahe”. Vlasi, kao ogranak romanskih naroda, nemaju glas ‘h’ u svome govoru i sve praslavenske riči sa etimoložkim ‘h’ primali su bez toga glasa, sa substitutima glasova ‘v’ (iza ‘u’) i ‘j’ (iza ‘i’), npr. buha kao buva; kihati kao kijati; suho kao suvo; duhati kao duvati; vihati kao vijati, itd.
Ergo, ko god danas nema glas ‘h’ u svom govoru, identificira se kao Vlah ili vlahizirani Srbin, Cincar ili Morlak. To svakodnevno možemo uočiti na N1, posebno kod najavljivačica vremenske prognoze.
(Za bosanskepoglede.com priredio: N. Filipović)
Mido Norman
Svaka cast!
Ibrahim Halilović
Hvala za lekciju uvaženi profesore Kadić! Uvik se ima šta naučiti od Vas. Posebno mi je drago što ste ovu lekciju napisali ikavicom, mojim meterinskim jezikom. Kad god sam u mogućnosti, govorim i pišem ikavicom. Nasilnici koji u svom jeziku majmaju “h” pokušali su iskoriniti ikavicu zajedno s nama. Ipak se ne damo… Nadam se da će se Vaša borba za zakonsko priznanje ikavice uspješno završiti. Želim Vam dobro zdravlje i svaki selamet!