U Bošnjačkom institutu u Sarajevu održana je promocija knjige prof. dr Ibrahima Pašića – Od stećka do nišana u BiH. Promociju su organizirali Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Vijeće Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca i Bošnjački Institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića. Knjigu su predstavili javnosti prof. dr Sanjin Kodrić, predsjednik BZK “Preporod”, prof. dr Dževad Jahić, prijatelj i kolega Ibrahima Pašića, prof. dr Nedžad Mulabegović, predsjednik VKBI, Hasib Muhović, dugogodišnji prijatelj Ibrahima Pašića, Senadin Lavić, u vrijeme objavljivanja knjige predsjednik predsjednik BZK “Preporod” i dr Haris Silajdžić. Promociji su prisustvovali i Ramiz Salkić, podpredsjednik entiteta RS, Kenan Vrbanjac, predsjednik “Merhameta”, te brojni drugi političari, univerzitetski profesori, studenti i građani.
Ibrahim Pašić je bio profesor na Odsjeku za historiju, Fakulteta humanističkih nauka, Univerziteta “Džemal Bijedić”, u Mostaru, profesor na Američkom univerzitetu u BiH i jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti. Bavio se starijom i srednje-vjekovnom historijom Bosne i Hercegovine i posebno pitanjima etno-geneze i onomastike u kontekstu historijskog istraživanja. Napisao je veliki broj stručnih priloga i nekoliko knjiga:
- Zločin u Ahatovićima (1993),
- Toponimska srbizacija Glasinca (1996),
- Od hajduka do četnika: Stradanja i genocid nad glasinačkim Bošnjacima od najstarijih vremena do 1994. godine (2000),
- Kulin i Prijesda: Dva imena ilirskog porijekla u vladarskoj dinastiji srednjovjekovne Bosne (2006),
- Predslavenski korijeni Bošnjaka u četiri toma i
- Od stećaka do nišana u Bosni i Hercegovini (2017).
Predmet Pašićevog interesa su bili i bosanski stećci i prvi muslimanski nišani u Bosni. I do pojave ove knjige se znalo za mnoge lokalitete na kojim su jedno uz drugo, pa i izmiješano, stećci i muslimanski nišan. Pisao je o tome npr. Šefik Bešlagić. Ali, niko još nije pouzdano utvrdio ukupan broj takvih nekropola, niti je pokušano ostvariti historijski uvid u moguće organske, generičke i sintetičke poveznice. Knjigom – Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini, izdavač Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, 2017, Pašić je minuciozno do u detalj dokumentirano i empirijski utemeljeno “uvezao” bosanske stećke i prve muslimanske nišane u Bosni, organsku cjelinu.
Knjiga je pisana i dovršena pred smrt profesora Pašića, pa je, prema riječima Sanjina Kodrića, ova promocija dio duga prema njenom autoru.
“Stjecajem okolnosti, promocija kasni nešto više od dvije godine. (…) Kao svjedok nastanka ove, kao i prethodnih Ibrahimovih knjiga, želim reći da je ova knjiga plod jednog nevjerovatno posvećenog i predanog naučnog rada. Za razliku od prethodnih, ovu knjigu Ibrahim Pašić pisao je sa slutnjom, a kasnije i sa sviješću da je teško bolestan. Međutim, to ga nije spriječilo da knjigu završi, već naprotiv. Pašić nije želio započeti liječenje sve do trenutka dok knjiga nije bila gotova, jer je znao da, onoga trenutka kada se uhvati u koštac s bolešću, tog će trenutka prestati njegovo do kraja posvećeno i predano bavljenje onim pitanjima o kojima ova knjiga govori.”
(…) “Tako da je ova knjiga nastala, kako na temelju vrlo opsežnih i dubokih arhivskih istraživanja, tako i na temelju terenskih istraživanja, jer je svaki lokalitet na kojem kohabitiraju stećci i nišani Ibrahim obišao svojom nogom, svojom mišlju, pameću i uvidom i na temelju toga gradio priču o nama. To je priča da i ispod stećaka i ispod nišana leže isti ljudi ove zemlje, leže doslovno naši preci, pri čemu je Ibrahim, vrlo egzaktno pokazao, da Bošnjaci nisu neki strani, tuđinski, anadolijski, azijatski, istočnjački element, ili istočnjački i osmanlijski ostatak u ovoj zemlji, nego da su Bošnjaci stari bosanski i stari evropski narod”.
Profesor Dževad Jahić naglasio je u svom obraćanju da je govorio, a i u više navrata to i napisao, da je istraživački poduhvat Ibrahima Pašića, poduhvat po kojem će se, ako Bog da, u budućnosti računati neka raskršća i neke granice kada je riječ o historiji i uopće o Bosni kao kulturno-historijskom prostoru.
“Jer, Ibrahim Pašić je čovjek koji je zaredom objavljujući knjige naišao na jedan istraživački problem koji je prvorazredni za nauku u Bosni i Hercegovini i za balkansku nauku uopće, a to je pitanje kontinuiteta, pitanje substrata, pitanje o kojem duže vremena naša šira nauka piše, izučava, istražuje, ali uveliko i manipulira. Nije se nikada desio u historijskoj nauci Bosne i Hercegovine čovjek koji je na takav način proniknuo u apsurde netačnosti, površnosti onih naučnih autoriteta koji su doskora o Bosni govorili, ali je Pašićevo posmatračko oko bilo oštrije i ono što je Ibrahim Pašić često nazivao falsifikatima zapravo je razobličeno njegovim naučnim poduhvatom. Nažalost, ni uža naučna javnost, a da ne govorimo šira, pogotovo ona u historijskoj nauci, ne zna i još toga nije svjesna do kakvih je zaključaka istraživač Ibrahim Pašić došao. Ovdje se mora to naglasiti da je najveća novina u našoj nauci to što je Ibrahim Pašić kombinirao historijski metod s lingvističkim, odnosno onomastičkim i da je on u historiji balkanske nauke, da je tako nazovem, jedan od možda dvojice-trojice ljudi koji je bio svjestan toga da historija svojom metodologijom može donekle doći i ne može dalje, a onda to dalje može lingvistika, onomastika, etimologija”.
“Za Ibrahima Pašića kaže se da je bio priučeni lingvist i većinom se vrlo hrabro bavio etimologijom. A ko se god bavio etimologijom morao je biti spreman da se oklizne, da se otaliza, kako mi to u bosanskom jeziku kažemo. Ibrahim Pašić se također talizao, ali, njegova otkrića u etimologiji zaista su maestralna, bez obzira na to što u svakoj etimologiji i svakom etimološkom istraživanju ima promašaja. Koliko je god u prethodnim knjigama Ibrahim Pašić sve bolje, vještije i ubjedljivije kombinirao historijsku i lingvističku metodologiju, toliko je uspio u ovoj knjizi kombinirati sve to i tim kombinacijama još dodati i druge kombinacije, produbiti ih. U ovoj knjizi on kaže da je kombinirao arheološke i etnološke metode. Ono što je potrebno o Ibrahimu Pašiću reći jeste da je to čovjek koji je nauci vratio dostojanstvo, prije svega u smislu analize tzv. sekundarne građe. On je bio velemajstor u analizi te sekundarne građe, tj. izvora koji su u knjigama. Milimetarski tačno i precizno analizirao je sva ona mišljenja koja su dovodila u pitanje nešto što je predslavenski kontinuitet same Bosne, nešto gdje je pronalazio stravične praznine i pukotine u tvrdnjama izuzetnih naučnih autoriteta, ali su te tvrdnje uvijek bile ideološki obojene, ideološki nabijene.”
Jahić ističe da je Ibrahim Pašić demistificirao mnogo toga što se u nauci doskoro nasljeđivalo.
“Njegova otkrića, kada je riječ o srednjovjekovnom kontinuitetu, o tome kako se nazivi koji su ostali i koji čuvaju najveću starinu, ne samo jezika već i prošlosti jednog prostora i naroda, razumijevaju i analiziraju i šta oni pokazuju, zaista su velika vrijednost naše nauke.
Ali, ono što je Pašić uradio u knjizi Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini jeste to da je na jedan totalno naučni način pokazao koja veza postoji između onoga što jeste stećak i onoga što jeste nišan i na koji način se u toj oblasti istraživanja može pokazati sve ono što, nažalost, postoji u nauci, a što dovodi u pitanje autentičnost stećka i njegov historijski značaj i njegovu maticu Bosnu.
Svojim istraživanjima na bezbroj argumenata i bezbroj konstatacija i analiza Ibrahim Pašić suvereno pokazuje da su stećak i nišan organski srasli, da među njima postoji veza i da su oni simboli koji kazuju na koji način se etnos u Bosni i Hercegovini, prije svega bošnjački matični narod, razvija, koje porijeklo ima i šta sve to znači u širem historijskom smislu.”
Jahić se svom inspirativnom izlaganju dotakao i Pašićevog razobličenja pokušaja da se Bosanski stećak proglasi zajedničkom historijskom kulturološkom baštinom Bih:C Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Jahić smatra da se na taj način unekoliko demontira njegova bosanska izvornost, jer je to fenomen direktno u vezi sa Crkvom bosanskom.
“To što je u ovoj knjizi uradio Ibrahim Pašić, sa stotinu ili dvije stotine argumenata, dovoljno je svega nekoliko njih da razbiju ovu ideju stećaka kao zajedničkog dobra. Nadam se da će nam nauka biti dovoljna da napokon u tom smislu dođemo na zelenu granu saznanja da Bosni i ovoj državi i ovom matičnom narodu, kao i drugim narodima u našoj državi, nauka ide naruku, a da je Ibrahim Pašić možda nagovještaj jednog novog vremena u kojem će se Bosna drugačije u nauci tretirati i u kojoj će Bosna napokon sama sebe, sebi i svojim istraživačima objašnjavati. Onda će njeni mladi istraživači demistificirati mnoge naslijeđene netačnosti i falsifikate u nauci i odazvati se pozivu i zavjetu Ibrahima Pašića, jer on svoj istraživački poduhvat od 10 ili 11 knjiga, smatra samo polazištem za nova istraživanja u okvirima kombiniranja ovih metoda i teza koje je iznio”, konstatirao je Dževad Jahić.
(Za bosanskepoglede.com priredio: N. Filipović)