Loading...
Vijesti

Kaki li bi, piški li bi

Brod Galeb, prije početka obnove

Nihad Filipović

Ovako se poslaga: tamo negdje u augustu 2019, Gradsko Vijeće grada Rijeka, odobrilo je ca. 69 milijuna kuna za obnovu broda “Galeba”. Obnova tog broda, sastavni je dio projekta „Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine“, u koju svrhu je Rijeka dobila naznačena bespovratna sredstva iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Operativnog programa “Konkurentnost i kohezija”. Znači, tako je ta inicijativa plasirana, provučena, pa prošla kod europskih donatora; ali koji je stvarni motiv gradskog vijeća Rijeke, to bi bilo pitanje? Jer, iza takve odluke, navodno su komercijalni motivi, biva da se neka “crkavica” zaradi na vrijednom spomeniku industrijske baštine grada Rijeke. Reklo bi se – nepatvoreni kapitalistički racio, zar ne? Naravno, poznavajući naše prilike, (lokalne i regionalne), mi znamo da je iza takve odluke i jednako tako nepatvorena titonostalgija onih koji su je izglasavali.

Međutim, ne lezi vraže, Europski Parlament, onaj u Briselu jel'de, u septembru iste 2019-te godine, usvaja rezoluciju – Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe. Tom rezolucijom, pazi sada ‘vamo, naglašena je jednakosti između totalitarsitičkih nacističkih i komunističkih režima i njihovih zločina.

U rezoluciji se navodi da su “nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20-om stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti”.

Rezolucija poziva “sve države članice EZ-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički i nacistički režimi”.

Rezolucijom se zražava se zabrinutost zbog kontinuirane upotrebe simbola totalitarnih režima u javnom prostoru i u komercijalne svrhe te podsjeća na to da je nekoliko europskih zemalja zabranilo upotrebu i nacističkih i komunističkih simbola…

Ovo bi faktički značilo da kredit koji je Gradsko vijeće grada Rijeke, odobrilo za obnovu broda Galeb, u augustu 2019., ako se poštuje gornja EZ rezolucija, ne može bi proveden, jer je u koliziji sa europskim vrijednostima. Nije naime u skladu s tim vrijednostima njegovati memorabiliju na lidera jednog, eto, sukladno rezoluciji EZ, totalitarnog i zločinačkog režima.

Ali hej, radi se o “reprezentativnom spomeniku riječke industrijske baštine”, jelte? Tako da, brod se obnavlja. Nejse.

Nego, molim lijepo, sa hrvatskih prilika i neprilika, pređimo na našu sliku i priliku, tj. pokušajmo primjenite gore pomenutu rezoluciju EZ, na naše bosanske (ne)prilike. Dakle svedite to na ta naša, biva iskrena nastojanja, da uhvatima priključak na europski set vrijednosti i tu našu raširenu šalabajzersku titomaniju, kojoj takorekuć svakodnevno svjedočimo na društvenim mrežama i štampanim medijima, pa procijenite iskreno gdje smo i dokojeg stepena je evoluirala prosječna svijest bosanskih boljševika, bajagi socijaldemokrata, od Zlatka, preko Nikšića, do Komšića, i nazad, od jedne do druge katedre na humanističkim katedrama Univerziteta u Sarajevu (resto omač i talašika univerzitete da i ne pominjemo), uzduž i poprijeko društva, od kulture i subkulture do politike i sporta, pa nazad…

Kažem – Kada bi sutra prevrnulo, pa Bosna postala sva po, rećemo, Kazazovom adetu, i to od Une do Drine i od Save do Neuma, i svi su vrhu moći lijevi, biva europejci, na okupu u kabinetima, i svi k'o jedan zapeli graditi građansku Bosnu, veljum i kažem – tek tada bi se ti ljudi suočili sa problemom vladanja – od ekonomije do društvene nadgradnje, i tek tada bi počeli kontati (jer bi morali, ne da EZ lovu i kredite bez izmjene filosofije čaršijskog, kakili bi piškili bi kolektivizma; evo vidimo na primjeru dodjele sredstava za obnovu broda, Galeb kako se maskiranjem u jeziku, de facto ono što je (i) titonostalgija, podvlači pod “industrijsku baštinu – što istina bog, brod Galeb i jeste); rekoh – tada bi i ovi naši “građanski progresivci” i plaho fina gradska raja, navijači i obožavatelji kulta mrtvog maršala, počeli kontati đe mora da ima nekog vraga u tim europskim rezolucijama što osuđuju i nacističku i komunističku paranoju i da se ne može u Europu sa Galebom i Titovim insignijama…

Izuzev bako ćemo se praviti lere tj. mangupi, bosanski šatro Čorkani, pa već u jeziku maskirati istinu. Kao grad Rijeka s brodom Galebom; znate, nema to veze s komunizmom i Titom, nego je objekt industrijska baština grada… itd. itsl.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *