Loading...
Poezija

Ne, ovo nisam ja

(Preuzeto sa face-zida Draga Perkovića; autor nepoznat. Naslov ovog priloga – bosanskipogledi.com)

Imala sam 23 … skoro

imala sam oca

mater

sestru

prijatelje

kuću i okućnicu

bila sam zaljubljena

do ušiju

i znala sam da se nasmijem

od srca

i glasno

‘92 sam silovana

u nekoliko navrata

u nekoliko dana

i od zvijeri koje nikad zaboravila nisam

a željela sam to najviše od svega

želim to i danas

i željeću dok sam živa

sad mi je 50 … skoro

nemam ni oca

ni mater

a nema ni moje seje

izgubila sam prijatelje

kuću

i okućnicu

ni na ljubav ne umijem više da se smijem

od srca

i glasno

ne znam vise ni šta je ona

ko je i kome li je

gorka sam žena

jalova i sama

daleko od svega

a opet sve je u meni

jutro započinjem s lijekovima

dan proguram na lijekovima

ošamućena idem na počinak

i spavam

valjda

ne umijem sanjati pa ti to sa sigurnošću ne mogu ni reći

a ne želim te lagati

znaš

mene je sram mene

sram me i tebe

sram me onoga što mi je učinjeno

možda i više nego što me je boljelo i što me boli

ubili su dvije starije žene

iz grupe u bijegu

dvije djevojke iz mjesta i mene

su držali u poluspaljenoj kući jednog stara čovjeka

samca

njegovo truplo je u sjedeći položaj postavljeno pod šljivu pred kućom

u njega su pucali poslije orgijanja nad nama

pucali su onoliko koliko su i orgijali

tijelo tog starine su kuršumima i prepolovili

na meni su još uvijek njihove prljave ruke

u meni je smrad njihovih tjelesa

alkohol

glava mi puca od njihovih jezivih smijanja

od njihovih zvjerskih dahtanja dušu svoju povraćam više od dvadeset godina

i povratiti je ne mogu

ne znam ni da li je imam

ja, isto kao i ti, ne počivam u mračnoj sobi

u njen mrak ne ulazim ni na čas

ne smijem

strah me podmuklog udaranja

čupanja za kose i bacanja o zidove

strah me čizama zvijeri

kundaka njihovih pušaka

strah me njihovih ujedanja

grebanja

strah me noža pod vratom

strah me

njegovih krvavih linija po mojim grudima

strah me ožiljaka

i ugrušaka krvi

strah me LJUDI

strah me očiju jedne od tih djevojaka

usmrtili su je silovanjemi niko joj oči zatvorio nije

niko je nije ni pokrio

da joj noću ne bude hladno

nečije je dijete

sirota

ja nisam imala snage da se ubijem

nečim i nekako

a ubijena sam

u toj poluspaljenoj kući jednog stara čovjeka

samca

moj život je okončao

ovo nisam ja

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »