Loading...
Komentari

Posljednja narodna nada

(Image courtesy of ArtLords website)

Nihad Filipović

Ne vjerujem u arogantnu tezu što kaže: Narod je glup. Tako jedan  – daj da se ne lažemo, pokojni Sead Fetahagić, zvani Čvarak, napisa onomad: “Stalno kuka (biva narod): Ne može se više ovako, a biraju iste”.

Ovakve teze su rodno mjesto svakog totalitarizma i opresije jer se onda javljaju oni koji uzmu stvari u svoje ruke, a znamo kako to završava. … Nije li i Hitler uz narodnu pomoć dočepao se vlasti!

Gornja ilustracija je plakat iz vremena uspona Hitlerove Nacional-socijalističke radničke partije na vlast; naslov ovog članka je prevod teksta sa plakata; i naravno, metafora, da se koji ne zaleti pa pomisli šta neumjesno.

A ne vjerujem ni onima sto se stalno pozivaju na narod: narod pa narod, a ispande – papaaaa narooode; jer se sve svede na ovu prvu tezu: Narod jeste glup, ali je dobar. Pa se onda javi “poštena ineligencija” i narodni vođa, formiraju birokratsku vrhušku, koja, kokano, misli u ime naroda. Koji je dobar, ali je glup, jel'te? Eto gore veli pametni pokojni Fetahagić.

Narod ne voli kada ga političari (i “poštena inteligencija”), zaglupljuju i prave budalom. A ovi to opet konstantno čine, (što je biće u prirodi zanata kojim se bave); sve dok narod ne skonta pa ih poskida sa vlasti.

Narod voli direktan govor i prezasićen je nemuštim govorom političara koji puno govore, a kažu malo, nimalo ili pak mede, a pokaže se spletkare i lažu. Istina, na tu narodnu sklonost za prosto mišljenje i još prostije kazivanje, lijepe se političari ko muhe na izmet; a onda je rezultat opet isti: pojavi se kakav demagog u kojem narod vidi sebe, pa glasa – za idiota(te).

Međutim, narod i kada je kriv, pa na svoju sliku i priliku izglasao narodnog katila, nije kriv.

Da bi se na ovu rudu mišljenja došlo valja se našoj inteligenciji emancipirati, pa ne vidjeti u narodu sirovinu, što ne pere zube, ali kopa nos, nepotizira, podmićuje i prima mito na koja god vrata pokucate i koja god vrata otvorite, gura se ući u autobus gradskog saobraćaja kao da je posljednji i poslije njega potop, itd.

Jer narod i kada griješi, griješi na njegov račun. Pogrešno izabrali – na leđima i životima im se prelomilo.

Nego, izabrani, narodne dike, đavolovi advokati i kojekakvi očevi narodni – takvi su odgovorni.

A narodna reakcija je spora, poput pravde, ali kad-tad stigne. Tzv. narodne (Marjanovo narodne) stranke s početka vremena političkih sloboda u Bosni, suvereno su osvajali srca i duše svojih naroda, jer je narod mislio: Ovi su isti kao i ja, vjeruju u mog Boga, govore mojim jezikom i navijaju za moju reprezentaciju.

Ali, dolazi (došlo li je?) onda vrijeme gdje su se te iste stranke, u međuvremenu nakrcane ratnim profiterima, kriminalcima i bijelim okovratnicima što su “do juče sjekirama palili svjetlo”, upustile u mudre politikantske igrice pravljenja dilova i svakojakog muljanja. Pa počinju gubiti izbore. A kohorte đavolovih advokata regrutiranih iz redova  poštena inteligencije se počinju prestrojavati. Pa sada ko koji narodni voz za vozanje i vlak za navlačenje, uhvati.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *