Na današnji dan umro je Skender Kulenović, 2. 9. 1910 – 25. 1. 1978.
– Pogled na muslimansku omladinu (izvadak),
Putokaz, I. 1. Zagreb 1937, str. 11 – 17.
Godine 1918. nastupila je u životu Muslimana Bosne i Hercegovine krupna promjena. Do te godine mi Muslimani bili smo povlašćeni društveni sloj u Bosni. No u tom povlašćenom sloju bilo je razlika: postojali su begovi i age, trgovci i zanatlije i slobodni seljaci. Ali kapital (trgovci, bankari, industrijalci) kod nas nije bio u to doba toliko ojačao da bi mogao podijeliti političku vlast s našom feudalnom gospodom, kao što se to 1848. g. dogodilo u nizu evropskih zemalja, a pogotovu nije mogao potpuno preuzeti političku vlast u svoje ruke onako kako se to odigralo u velikoj francuskoj revoluciji 1789. (…)
Muslimanska omladina mogla je u to doba da živi bezbrižno i živjela je, premda, naravno, ne sva u jednakoj mjeri. Begovski i aginski sin (naročito u onih nekoliko stotina bogatih porodica) trebao je tek toliko životnog iskustva koliko je potrebno da znadeš naslijediti povlasticu i njome se koristiti. Zato begovat, ukoliko je djecu slao u škole, slao ju je najviše iz potrebe za povećanjem društvenog ugleda ili iz vjerskih osjećanja, dakle najradije i najviše u vjerske škole. No, i to je bila rijetkost.
Zanatlijska omladina nasljeđivala bi posao od oca i vodila ga dalje po ukalupljenom iskustvu.
Seljačka omladina bila je privezana uza zemlju, i tek bi po koje seljačko dijete izučilo za hodžu, kako bi se održao vjerski odgoj na selu. (…)
Begovi i age biše izvlašćeni preko noći 1918. Velik dio, nesposoban na novi način privrede i u nemogućnosti da se odrekne naviknutog načina života, zajeo je i ono od čega ga je izvlašćenje poštedjelo i počeo se proletarizirati. Omladina se nađe na raskrsnici: umrijeti ili živjeti. Neka pođe u škole, i tu većinom zastade, što iz nemogućnosti školovanja, što iz nerazvijene svijesti o potrebi škole; neka se prihvati zanata, a najveći dio pođe putem lumpenproletera. Izuzetak od ovog čine krupniji begovi, koji su, primivši neke tekovine zapadnoevropske civilizacije, razvili kod svoje neki smisao za školu i koji su, pretvorivši agrarnom reformom neobuhvaćenu imovinu u kapitalističku, imali mogućnost da svoju djecu iškoluju.