U Prijedoru je ubijeno 3. 176 osoba, od toga 102 djeteta i 256 žena.
(Povodom Dana bijelih traka – 31. 5. 2022 i lansiranja websajta prijedormonument.com)
Nihad Filipović
Najprije, ovima što ne vole da se vraćaju u prošlost, da znaju i oni i svi koje ovakva podsjećanja iritiraju: Ponavljat ćemo ih, sve dok se svijest o zločinu ne probije u kolektivnu imaginaciju onih u čije ime je zločin rađen.
U Prijedoru su aprila 1992. Srbska demokratska stranka, srbizirana policija i Jugoslavenska narodna armija, izvršile puč, nametnuli srbiziranu vlast, da bi nedjelju dvije iza toga, u maju 1992. krenuli sa masovnim hapšenjima i ubijanjima. Izdaje se naredba za nesrpsko stanovništvo da moraju obilježiti svoje kuce isticanjem bijelih čaršafa, a ako su vani, na ulici, svi moraju imati bijele trake oko rukava.
Bila je to aparthejd neviđen u Evropi nakon 1945. Napadnuto je civilno nesrpsko stanovništvom pod “opravdanjem” da su spremali masovne likvidacije Srba.
Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3. 173 civila, dok je 31. 000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora.
Od kraja V. do kraja VIII. mjeseca 1992. godine u Prijedoru je ubijena 102 djeteta i 256 žena.
Opština Prijedor, prema Popisu stranovništva iz 1992:
– Stanovnika – 112. 470.
Od toga:
– Hrvata – 6. 300, ili 5,5%,
– Srba – 7. 745, ili 42%,
– Muslimana – 49. 454, ili 44%
– Jugoslavena – 6. 371, ili 5,7%,
– Ostalih – 2. 600, ili 2,2%.
Danas je Prijedor totalno srbiziran, od table na ulazu u grad, preko krsne slave grada, do naziva ulica, naselja, toponima… A najgore od svega je šutnja i stalni pokušaji službenog potiskivanje zločina u zaborav.
Neka je vječna slava i rahmet nevino ubijenom Prijedorčanima.
Dole – Dokumentarni film Avde Huseinovića, Prijedorska polja smrti.