Nihad Filipović
Ko o čemu, a mali Mujo o anamo njemu, rahmetli-pokojnom Balanseru u štiklama, o grbu i o zastavi:
- Najbolji Staljinov đak. Potkazivao, (pisao negativne karakteristike, a to je u ono vrijeme značilo metak u potiljak), drugove komuniste; preko 800 ih pobijeno u čistkama 1930-ih. Krema jugo komunističkog pokreta, svi dotadašnji generani sekretari – pobijeni.
- Poimenično, direktno odgovoran za ubistvo krupnih zvjerki jugo-komunističkog pokreta: Milana Gorkića, Blagoja Parovića (ubio ga Vlajko Begović, uslikao i donio dokaz Titu u Pariz), Miletić Ratka, Andrije Hebranga – svaki, na ovaj ili onaj način, u datom vremenu, njemu opasnost za komandnu poziciju u Komunističkoj partiji Jugoslavije.
Za likvidaciju Ive, zvanog Lola, Ribara, (tada popularan kao i sam vrhovni), pred zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, novembar 1943, nećemo špekulirati; ali ima ih pa i to ubistvo vrhovnom Balanseru stavljaju u kufer; to je odradio Andrija Hebrang – koji će i sam nakon rata zaglaviti u zatvor i tu biti ubijen. A zaglavio je, službeno – jer je procijenjen hrvatskim nacionalistom, a stvarno – jer je znao što se nije smjelo znati). Tako su ubijeni i Rade Končar i Marko Orešković i toliko drugi.
Poslije rata, vrhovni Balanser i pokret, nastavljaju staljinističkim metodom ubijanje “nepoćudnih”:
- U Vojvodini pod njegovom komandom, pobijeno oko 50.000 Folxdojčera (sve civili, vojska je ranije kidnula; znači žene, djeca – preko 6.000 djece, starci).
- U Srbiji (bez Vojvodine), s kraja 1944. na 1945. vrhovni i drugovi pobili, negdje (procjena je, i to umjerena) do 35.000 “narodnih neprijatelja”.
- U Sloveniji, komunisti s vrhovnim Balanserom na čelu, ubili više Slovenaca nego fašističkih okupatora – negdje oko 12.000.
- U Hrvatskoj slično kao i u Sloveniji, pobijeno više Hrvata nego okupatorskih fašističkih vojnika.
- Blajburški masakr – pobijeno negdje između 30 – 35.000, što zarobljene vojske (ustaše, četnici, domobrani, belogardejci, kojekakvi aparatčici i administratori režima ovog i onog), što civila (uključujući i žene i djecu); bez suđenja, jer, šta da se radi, kaže jedna Jasna, zvana Strašna Mašna – znate, nije Balanser imao vremena iZtraživati ko je kriv, a ko prav i zdrav. … Nego, jesi li šnjima – ruke na leđa, metak u potiljak.
- U Sarajevu do 4.000 pobijeno po tzv. oslobođenju, april 1945.
Podmladak proslavljenog “Rajvosa” hora narikača.
A đe rat i revolucija koju su vrhovni i pokret mudro prenijeli od Užica i Srbije (jer je tamo bilo 100 za jednog ubijenog okupatorskog njemačkog soldata, i tamo nema, jel'te, planina, brda i šume, kao u Bosni što ima; pa udri šest ofanziva po Bosnici! Ožeži, pali, ruši. Nema veze što je tu u njenim gorama, brdima i šumama bilo – ni broja se ne zna koliko za jednog ubijenog Adolfovog. … I opet, nema šeste baklje u grbu nakon revolucije i narodno oslobodilačkog rata. Nema Sandžaka, iako je i ta zemljica imala Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja. I nema naroda, ni onog u Bosni ni onog u Sandžaku; dobro biće poslije, ali nije to poanta ovdje.
Cazinsku bunu na prinudan otkup po ruskoj mustri i ubistvo pobunjenih seljaka, koji, mučenici, nikog ne ubiše, a ubi ih voljeni vrhovni Balanser, njegova partija, vojska i naša “narodna milicija”, ne pominjem; (neka je rahmet i pokoj duši pobijenih). Ni laganje pobunjenim studentima 1968. ne pominjem, ni čistke hrvatskih proljećara i srbskih liberala, ni tolike propuštene šanse da se zaista pokuša istinska demokratska edukacija naroda i transformacija Jugoslavije u dugoročno održivu zajednicu – ne pominjem.
Ne pominjem, ali je znano onima koji žele znati.
I znano je i da je račun za proćardano vrijeme jedne partije i doživotnog imperatora na vlasti, desetak godina nakon njegovog blasfemičnog utihnuća, historija ponovo izpostavila 1990-ih, u ponovljenom silovanju Bosne (i Hrvatske) i “bratskom” genocidu nad bosanskim muslimanima.
Za šta, jasno, nemeremo njega kriviti; đe će rahmetli pokojnik, koji gođic da je, biti kriv! Nego Mujo od šehera i njegov proslavljeni Hor narikača, krivi.
Jah. Računam, jeste krupna historijska zvjer, ali kao i manje-više, više-manje, sve veličine tog profila – veliki manipulator, slavohlepan, obsjenar i bezkrupulozan ubica u rukavicama.
Psihopata! Ali koji uopće format tog kalibra, nije psihopata. Ne treba biti doktor psihijatrije i historijski ekspert za nacizam i komunizam, pa da skontaš da je to isti mulj.
A moja je poruka na današnji dan Muji od šehera, njegovom Horu narikača i svima bivšim i još uvijek sadašnjim i novim što dolaze sa Balanserom i grbom i zastavom u srcu, ista je kao i prošle godine i kao što će biti dogdine:
Srećan vam Dan grba i zastave.
Nakačite grb i razavijte je, mislim zastavu, ako još u vama kuveta ima.