Loading...
Andrić Reloaded

Veliki umjetnik i mali čovjek

Nihad Filipović

Stiže nas vijest, kaže: na Kanskom filmskom festivalu, ove 2018. publika, njih stotinjak, na premijeri filma The House That Jack Built, danskog reditelja Lars von Triera, diže se i napušta projekciju uz komentare – odvratno, nije uopće trebalo biti snimljeno, tortura od filma i slično. Film portretira masovnog ubicu, a sem čina ubijanja, prikazano je i kasapljenje žrtava, žena i djece. Na upit šta ima reći povodom napuštanja projekcije, reditelj je izjavio:

– Odlično. Tome sam se i nadao. Znači, oni koji su napustili projekciju su najprije imali misaoni proces, a onda su zaključili: Ne želim ovo više gledati.

A na upit oko tretmana žena u filmu, reditelj je kazao:

– Znate, snimio sam mnoštvo filmova o ženama, a sada sam napravio jedan o ovom kopiletu. Interesantno, sve vrijeme ste bili sa njim, odgledali ste film do kraja.

E gledajte sada, neka mi oprosti Nobelovac rahmetlija, ovo nije na njegovu adresu, nego gledajte vi bazduljaši (ovo je, da se ne zezamo, izvedeno od Bazdulj, onaj što ga još vabe i Muarem), helem, gledajte vi progresivci, bazduljaši mjereni po kubiku i andrićolozi na treću, moj upit vama je: Kakav bi medijski tretman doživjeli naši šabanolozi, kada bi, hajdemo maštati, mister Kusta (na njegov pomen u Bosni se pristojno pljune tri puta radi uroka ili se opsuje, ali mi nećemo psovati jer mi smo FGR tj. Fina gradska raja. Mi ne psujemo. Mi samo po potrebi krehamo); nego, maštam i velim, kada bi helem Mr. Kusta, konačno snimio dugo sanjani film “Ćuprija na krivoj Drini”, pa to pustio na premijeri u Sarajevu, na Sarajevskom filmskom festivalu, šta bi se desilo ako bi publika masovno počela napuštati projekciju?

Pa, sasjekli bi ih čovječe, redom sjekli ka’no nakon Bune na dahije; od Senada, i jednog i drugog i trećeg, preko Mr. Bazde, do “progresivnih” tv. kanala i na kraju, razumije se sve do Velikog Manitua Regionalne andrićologije Mr. Ivana od Varcara.

Kusta bi, pravo nako, u stilu New primitives pokreta za emancipaciju papaka, opanaka i odojaka, izjavio:

– Ja seljaka i fundamentalnih budala.

A na upit čemu scena nabijanja na kolac, đe Cigani punih pola sahata natanane deru onog mučenika Radovana, izjavio bi:

– Znate, snimio sam puno filmova o Ciganima, a sada sam napravio jedan o ovim turskim kopiladima što nabijaju nesretnika na kolac. Ovi što su napustili projekciju – odlično, znači imali su misaoni proces i kazali – Ne želim ovo gledati. Ovi što su odgledali do kraja – to su ovi Cigani iz mog filma.

E, a kako bi stvarno bilo i šta bi reko veliki reditelj, ne znam. Znam samo i to želim kazati: Čemer je to, biti velik umjetnika, a maljušan čojek.

A von Triera što se tiče – svaka mu dala. Class act!

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *