Drugačije kazano, Denis Kuljiš je u hrvatskoj (i regionalnoj) žurnalistici varijacija Zorana Milanovića u hrvatskoj politici: Zoran je populistička turbo-cajka i gangaš, a Denis je sofisticirana njegova varijacija u žurnalistici: da ih kroz tisuću voda opereš, ne možeš se oteti dojmu da “nešto vonja”.
Nihad Filipović
Od Veselka Tenžere, koji je bio superioran model književnika na žurnalističkim poslovima, preko Igora Mandića, koji je imao temparament, sukladno vremenu u kojem je djelovao, razvio je osoben real-soc-polemički žurnalistički sistem mimikrijskog govora, ali je, s prodorom Novog vremena, izgorio u erupciji voluntarističkog pragmatizma, gdje je sve moguće i dozvoljeno, ako je profitabilno – pa je od unosnog veličanja samoupravnog socijalizma i kritike nacionalizma, na tržištu od preko dvadeset miliona građana Jugoslavije, spao na udvaračku intimu sa Dobricom Ćosićem, koji, jel'te, “nije nacionalista”, nego je Srbin, što, dakako, nije zločin, a Srbija je tržište od novih 7 miliona potencijalnih pacijenata Igorovog pera, pa evo do Denisa Kuljiša – jer sav taj tranzicijski tok u žurnalistici, (hrvatskoj, ali, jasno, s referencama na cijelom prostoru jednog nam jezika s više naziva) – vodio je do tačke na kojoj će se pojaviti pragmatik i od Igora veći, heteroseksualac ili homić, koji je sve – prema mjeri novca: i kritik i apologeta regionalnih Krivih Drina; baš kao na imaginarnoj političko-žurnalističkoj Euroviziji, gdje prvo mjesto osvaja šlagerčić, koji smo do sada čuli milion puta, ali po prvi put u izvedbi dame sa bradom i brkovima.
Kuljiš je dao periferan, ali značajan doprinos u demaskiranju hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i politike podjele Bosne u dogovoru s srbskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, a onda se pojavio sa baražom niskih, ali, logična je predpostavka komercijalno učinkovito plasiranih udaraca ispod pojasa, Bosni i narodu Bošnjaka specifično, u (po)serijalu tekstova koje je objavljivao u banjalučkim Nezavisnim novinama (koje ponešto i bijahu nezavisne dok je urednik i vlasnik Željko Kopanja bio živ, a poslije njega, nezavisni su kao i nezavisni socilajldemokrati Milorada Dodika što su nezavisni).
Drugačije kazano, Denis Kuljiš je u hrvatskoj (i regionalnoj) žurnalistici varijacija Zorana Milanovića u hrvatskoj politici: Zoran je populistička turbo-cajka i gangaš, a Denis je sofisticirana njegova varijacija u žurnalistici: da ih kroz tisuću voda opereš, ne možeš se oteti dojmu da “nešto vonja”.