Nihad Filipović
A.
Ovako je to jedna moja meta-poveznica na face-čenifi, prije par godina kazala:
- Oni koji se brane i koje kontinuirano i smišljeno provociraju, imaju pravo da koriste sva dostupna sredstva. Za njih nema zakona. Njima se samo metodom sile mogu nametnuti suđenja. To je moj doživotni ugao gledanja. Nevini civili koji stradaju pri tome su nužna kolateralna šteta. Uzrok njihovog stradanja su napadači.
B.
U odgovoru tada sam napisao:
- Tvrdo je to. Isuviše nefleksibilno. Blisko istini, onako kako je pozitivno humanističko naslijeđe izčitava, ali ne i sva istina. Jer, najprije, nekada je vrlo maglovito i teško razlučiti ko napada, a ko se brani. A onda, totalno je to bagateliziranje etike. U ljudskom svijetu pak, odstranite etiku i dobijete – Životinjsku farmu! U biti to je – “Cilj opravdava sredstva”, a to je onda ISTO što je iza postupaka provokatora i napadača; (u našem slučaju isto ono što je bilo iza genocida nad Bošnjacima u posljednjem ratu, kada su civili masovno terorizirani i ubijani).
Danas, u povodu Hamasove objave rata Izraelu i zbivanja u Gazi, isto mislim. I dalje nalazim da je stav – nema nevinih na strani agresora – pretvrd, ne zbog toga što je kontra istine. Naprotiv, taj stav je blizak istini. Jer, vlada otpočinju ratove, a vlade, u raznim varijacijama, ali ovako ili onako, u relacijama modernog vremena – vlade biraju građani, pa ako vlada krene s ratom, posljedice snose svi građani, glasali ili ne za tu vladu). Ali, najprije zbog malodobne djece, koja su na svakoj strani, i onoj koja je napala i onoj koja reagira na napad – NEVINA, taj stav mora biti u nekoliko relativiziran. Masovno stradanje malodobne djece u Gazi je strašna potvrda ove istine.
Znači, ta teza – nema zakona za agresora, koliko okrutna, mislim da je bliska i istini; ali, nije cijela istina. A onda pitanje je to, zaista: kako u odbrambenom ratu ostvariti pravično, a da se ostanete u relacijama humanog.
A većina u Bosni, sudeći po prašini koja se digla u medijima i bespućima internetskih mreža, ne misli ni kao moj meta-haver pod A, niti kao ja, navedeno pod B. Zapravo, kako ja vidim, to mišljenje većine u Bosni i nije mišljenje – bajagi misle da misle, a dibidus su s onu stranu komparativne obaviještenosti i na toj liniji racionalnog mišljenja. Puko je to tribalno navijanje: braća muslimani ginu na buljke, tamo negdje u nekoj Gazi rezile ih Čifuti (eto kako jezik u startu odkriva mržnju), pa smo đuture uz njih.
- A što se braća muslimani ubijaju međusobno i ginu na buljke u Jemenu, to je drugi padež; to ne zavrjeđuje glasa protesta evropskih humanista i bh. zabrinutog puĆanstva.
- Što u Sudanu, među braćom, od aprila 2023. nanovo bjesni građanski rat, u kojem je 18.000.000 (da, dobro ste pročitali – 18 miliona) civila direktno izloženo gladovanju do smrti – i to nikom ništa; i to je drugi padež, što ne zaslužuje glasa protesta evropskih salonskih humanista i bh. puĆana.
- Što se u Sirij braća kolju i truju biološkim otrovima, na kamaru – i to je baška!
- I to što su “braća” Hamasovci napali, pobili i uzeli za taoce civile, mlade ljude pokupili s koncerta organiziranog radi slanja poruke mira, pokupili bake i bebe i strpali ih u one njihove podzemne tunele, u koje su skrhali teške milijarde pomoći arabske braće i svijeta, (upućene građanima Gaze, ne za izgradnju tunela i vođenje gerilskog rata iz gusto naseljene urbane zone, nego kao pomoć u organiziranju infrastrukture i socijalnih službi, unaprijeđenju zdravstvenu zaštitu, podizanju kvaliteta školstva i obrazovanja itd.), pa sa njima kao monetom za potkusurivanje, vode “krupnu” politiku, baš kao karađićevci u Bosni što su civile 1992. pod puškom pokupili i pozatvarali u kojekakve Sabirne centre, pa s njima vodili “krupnu” politiku – mlatili i ubijali ih, razmjenjivali ih, u minska polja ugonili, kao tampon zonu koristili; i to je drugi padež. Jel'de?
Nego, prilika je pa da i ovo kažem – oDkad se meta-psihijatrija i ćenifa pojavi u svjetskom tamnom vilajetu i ja krenuh s frceranjem, puno stekoh novih prijatelja, a čini se, po onim što me blokiraše, još i više neprijatelja. Neki ideološki talibani nisu mogli podnijeti moje stavove u vezi Jugoslavije, tzv. samoupravnog socijalizma i Tita, pa me blokiraše; neki me ne mogu probaviti zbog mišljenja o rahmetli dedi u Bošnjaka, jedan sujetan u nebesa, a mlad, lijep i rodila ga majka, pametan, ali, jadan nevin u mišljenju, nije mogao podnijeti da ga u svakoj razmjeni, položim na obje plećke – pa me blokirao; drugi mi reče da navijam za ustaše, treći da sam posrbica, četvrti, peti… ah, da, tih je najviše – rekoše mi da sam cionistički plaćenik (ove sam ja blokirao), da navijam za ubice djece, (i ove, ja blokirao), itd… itd.
Hmm. Mahmurni razčupani dvoličnjaci s podočnjacima do pupka; soBstvenu ružnu sliku u ogledalu, nakon pijanstva, maskiraju rasolom moraliziranja.
Inače, to viđenje, da na strani onih koji pokrenu rat, nije zakon (i ja smatram da nije), najbolje je artikulirala Ajn Rand – Alisa Zinovjevna Rosembaum… Hmm, još jedna Hebrejka. Nejse, poslušati:
Naravno, na ovo njeno, upadaju ti moralizatori-dvoličnjaci, pa spinuju, petljaju, prevrću i lažu: Da, ali agresori su NJIHOVI, a ne NAŠI, Hebreji su agresori, a ne Palestinci, koji su ih prijateljski primili, sa cvijećem i pjesmicama dobrodošlice dočekivali ih u velebnoj, modernoj Palestini, svakojakog progresa i blagostanja, a oni im ovako vraćaju; i tome slične budalaštine totalnih ignoranata nad istinom.
Eto. Pa sad’ – Ako koza laže, rog ne laže.