Šibicarenje krhkim lončićima glinenim

Znači, kada podvučeš crtu i skontaš i ispod i iznad crte, pisac Jergović Miljenko smatra da je vrsta bolesti gluposti i političke (ne)kulture kakvu smo svjedočili u povodu anketa nakon presude đeneralu Sotoni, đe s brda s dola odabran i pitan narod Srbistana Bukovog, kao jedan izražava zgražavanje nad presudom đeneralu” koji je samo branio svoj narod”, e da je ta travestija od etike i pameti, jednaka činu izbora Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Jednaka da jednakija biti ne može, te je on, pisac, osobno morao ustati i izraziti protest zbog povrede načela ravnopravnosti naroda.

Jasno, kada bi pitali Bošnjake isto, samo umjesto đenerala Sotone, zavrtili generala Halilovića, dobili bi slične odgovore. S tim da je, istina bog, Halilović u Hagu oslobođen po svim tačkama optužnice; što znači da je usporedba sa đeneralom Sotonom i  neumijesna i  podvala.

I naravno, Praljak, Kordić, Prlić i bratija su dokaz, da glupost i politički barbarizam i primitivizam ne poznaje granice; i Hrvati imaju konja (akcent ovdje je na a) – za jahanje.

Ipak, razlika postoji. I ogromna je. Ona je u ravni političkog i ona je u ravni prirodnog ljudskog impulsa odbrane. Ona je u ravni istine ni po babu ni po stričevima i ona je crta što nužnu odbranu dijeli od ubistva s predumišljajem i zločinačkim pokretačkim motivima.

Ko to ne razumije, malo šta STVARNO razumije o našim odnosima i ratu, 1992. na 1995.

Ko to ne razumije, oslobađanje Halilovića i presudu Mladića u Hagu doživljava anti-srBskom “vatikansko-islamskom zavjerom”.

Pri tome, Cacinu dženaza, (na koju Jergović s pravom ukazuje u jednom svom drugom bavljenju Bosnom i njenim ljudima, kao na indikator iste bolesti gluposti Srbistana, Lijepe naše i bosanske i sarajevske čaršije), svoditi u ravan izbora Komšića u Predsjedništvo BiH, sory mr. pisac, ali je to šibicarenje krhkim lončićima glinenim.

Jer “tamno-vilajetski” Regionalni hit – Jalija all over Baščaršija (sa bezbroj lokalnih aranžmana), Cacina dženaza i izbor Komišića u Predsjedništvo BiH, dva su žanra, dva pola što na dvije strane vode, kao od izvora što dva putića, vode na dvije strane. Jedno je bolest glupost, loš ukus, ruke zamašćene od čvaraka i bureka, ganganje, guslarenje i bašibozluk, a drugo je politička kultura par excellence. Moguće, Bohemian Rhapsody na bosanski način, ali time ništa manje dio najboljeg u političkoj kulturi kojoj težimo.