Loading...
Satire šumske

Mokri snovi i vrijeme buđenja

Nihad Filipović

Vozdra raja, vozdra ostarjeli sokolovi i mlađuhni tići sokolići!

Znači da, pogodio je onaj iz Zenice, odakle li je, kada reče: – Dok ne shvatite da je muzej vaš, da su knjige u biblioteci vaše, da je vaše Narodno pozorište – nećete imati državu.

Da, tako je. Pravo rečeno. Jer države nastaju iz kulture. Rodno mjesto modernih država je nacionalistička (patriotska, domoljubna ideja) koja je, kao i svaka ideja,  dio “slike kulture” zajednice ljudi koja uz nju pristaje, kojim je ona zajednička i koji je s toga, osjećaju svojom. Općenito, sve društveno je u kulturi, pa i države,  kojih nema, dok ih kolektivna pamet narodna  – intelektualci (znači oni misleći što zameću ideje) i inteligencija, (znači oni što prenose, konstruiraju i održavaju konstrukt, poput šarafa u nekom mehanizmu što mehanizam drže funkcionirajućim), a onda i narod, duhovno – znači mišljenjem, tj. kulturom, a onda, jasno, i silom, ne osvoji. Sila u fazi tvorbe države je uvijek nasilje. Jer, iza svake državne ideje je interes zajednice koja je protežira, u pravilu u srazu sa kontra interesom; (uvijek se nađe neko kontra, jer svojstvo interesa ljudi je, da su konfliktni).

Tako, iz tog sučeljenja konfliktnih grupnih interesa, kako nam historija demonstrira, upotrebom nasilja i sile, nastaju države.

A vrte se seminari ostarjelih sokolova i mlađuhnih tića sokolića, frcaju javni nastupi i izjave manje-više umnih i neumnih, citiraju se autoriteti mišljenja iz nekog prošlog vremena, koje ja, kao i svako vrijeme i ideje u vremenu, oblikovalo te ljude. I sve se svodi na mantru: nacionalizam je pravo zeznut društveni fenomen; ma šta zeznut – opasan, na-o-pak. Jer potoci su krvi iza tog fenomena.

Da, ne kažem da nije. I nije mi do odbrane neodbranljivog:

Nacionalizam zaista jeste opasan – ako ga ljudi stave u funkciju da bude opasan.

A ako je “naš”, da i dalje može biti opasan, ali hej, naš je protiv opresije, pravedan je, slobodarski i oslobodilački je. I zato je, jel'de – dobar. Pa se cijeli afrički kontinent oslobodio kolonijalnih stega, na tragu “našeg dobrog” nacionalizma.

Znači, tići sokolići, opasan je i gas, pa ipak, ljudi se i na gas griju. I opasna je i bajkovita komunistička utopija, ako opijeni u ime opijata, krenu u posao masovnog ubijanja ljudi.

Konačno, neka je sve tako kako kaže ultra lijeva mantra u politici, neka je nacionalizam ba(h)uk što kruži Evropom i svijetom, ali hajde, neka neko pokaže modernu državu koja nije nacionalistička, tj. koja je nastala, što narod kaže – nako, sama od sebe nastala, na ledini se zametnula i nastala – ni iz čega.

Ne, nego se države zameću i nastaju iz – kulture!

More i na ledini, more i u šumi i po gorama, ratom i revolucijom, nasiljem i silom, ali vazda je iza kultura i ideja u kulturi: u opancima, vunenim čarapama i gunjevima, usmena, guslarska, gangeška, ilirska, holivudska, internetska… ali vazda kultura.

Pa ja. Evo sada američki Šešelj medijski mantra proširenje USA na Grenland i Kanadu; i mantra okupaciju Panamskog kanala. Odakle mu te ideje?

Pokupio dok je na ledini igrao golf i ćaskao sa kolegama na njegovom Mar-a-Lago posjedu? … Jah.

Te i Jugoslavija, iako multi-kulti i etno miksana, jeste bila nacionalistički projekt iznikao iz ilirske i jugoslavenske ideje (inter)nacionalizma, tj. stvaranja jedne države malih južnoslavenskih naroda, (originalno, 1918. kada nastaje prva Jugoslavija, bilo je to na tragu ideje o tri narod istog plemena – Srbi, Hrvati i Slovenci), e koja će, udruženi u jednu jugoslavensku državu i jedan – jugoslavenski identitet (ideja iza koje je bio zalegao osobno kralj Aleksandar I. Karađorđević), pa će takvi, poput krhkih grančica kada se uvežu u jedan prut, biti u stanju suprotstaviti se velikim historijskim aždahama, koje su ih historijski vazda handrile.

I da, kasnije, i komunistička Jugoslavija “ravnopravnih naroda i narodnosti”, jeste bila nacionalna država Jugoslavene. Ono, kao USA što je nacionalna država Amerikanaca, a UK Britanaca. Ko kaže da nije tako, slabo šta zna o tome šta uopće moderne države i etnije u njima jesu.

Ovo su prežvakane stvari za misleće ljude i stoga nervira to papagajsko kazazanje (od prezimena Kazaz, da se razumijemo) i ponavljanje ultra lijeve ideološke matrice u ex YU Regionu (i Bosnici baška): nacionalizam –  crn, crnji, najcrnji; rekao pisac i humanista Danilo Kiš, rekao kosmolog i humanista Albert Ajnštajn, rekao, kumrovečki politolog, političar, profesor književnosti ovaj i onaj, pjevač i sportaš taj i taj, itd.

Jasno da je ekstravertni humanizam, superiorna ideja introvertnom nacionalizmu. Na kraju krajeva svi smo u konačnici ljudi i da bi uopće oBstali u humanističkom kosmosu, valja nam respektirati jedni druge, sarađivati i u miru živjeti. Ali hej, ljudi su ljudi, pa iako su i stvorenja grupe, valja tim prije, gaće i potkošulju navući. A onda živiš i s ljudima dogovaraš.

Na kraju krajeva Bošnjaci specifično i Bosanci, su i doživjeli što su doživjeli, jer u kulturi, a onda i praksi nisu bili osvojili i u potrebnoj mjeri razvili bosansku nacionalnu, znači, državotvornu, domovinsku svijest. 

(Kao, rećemo, Palestinci što je nisu osvojili i razvili na vrijeme, pa sada prolaze, kroz šta prolaze; jer svako kašnjenje, pa i u historiji – plaća se.)

Helem, zato danas svi u bosanskom okruženju imaju državu, a Bošnjaci (Bosanci) imaju, šeret bi kazao dom, ali nemaju kuću, tj. nemaju države, ili radije, sanjaju je i imaju je, ali ono, bosanski zategnuto od šake do lakta; i oni u Luci Banjoj i oni u Sarajevlju i oni u stolnom gradu ‘ercegovačkog ente-lente  – u panjevima tru(h)le ideološke pameti i samo na papiru, jelte, imaju je, ono – zategnuto od šake do lakta.

Drugarice i drugovi, novokomponirane gospođe i gospodo sokolovi i tići sokolići – moderna država, ova danas kakva jeste, jednako je nacionalna država, znači, jednako je nacionalistički grupni interes: etnički, građanski, moreš ga krstiti civilnim aktivizmom, moreš i patriotizmom, k'o uZkršnja jaja ofarbati ga, ali u svakom slučaju, da – moderna država jeste jednako – nacionalizam; bez kojeg je i nema.

Halo ba, ideološki spavači! Vrijeme je za buđenje i racionalno uZkrsnuće! Inače ćete i u Bosnici dočekati Istočnu i Zapadnu obalu u mokrim snovima From The River To The Sea, sve od Une do Drine i od Save do mora.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *