Chi-Rho monogram, simbol ranog hršćanstva; nastao je “svetom” fuzijom slova – X (chi) i P (rho), što su dva početna slova grčkog alfabeta za riječ χριστός tj. Hristos. S tog razloga Chi-Rho simbol se doživljavao kao “portret” samog Isusa Hrista.
(Drugi nastavak iz autorovog rada – Križ kao ilirsko gotski simbol Crkve bosanske.)
Suad Haznadarević
U prva tri vijeka nakon rođenja Isusa, Kršćanstvo nije poznavalo križ, u smislu u kojem ga danas prepoznaje. Kršćanski apologet Lactanius [7], savjetnik imperator Konstantin I, zvanog Veliki, bilježi da je Konstantin u snu bio upućen da na štitove svojih vojnika ugravira Isusov monogram, te će njegovi vojnici pobijediti u bici protiv Maxentiusa [8]. U svom izvještaju Euzebije iz Cezareje, (Εὐσέβιος, oko 275 – 339.) Konstantinov savjetnik, piše da je Konstantin u snu vidio formu monograma koja je praćena riječima:
In hoc signo vices – Sa ovim znakom ćeš pobijediti.
Konstantin je primijenio uputstvo i pobijedio. Ovo, ne samo da je označilo početak Konstantinovog naglog političkog uspona, nego je pomoglo i u usponu kršćanstva, a Isusov monogram je postao državni simbol i simbol kršćanstva.
Konstantinova kovanica sa Chi-Rho monogramom i simboličnim probadanjem zmije, oko 317. g.n.e. [9]
Lik Isusa se u kršćanskoj umjetnosti pojavljuje tek nakon 5. vijeka. Prvi prikaz Isusa sa ispruženim rukama i ranama na rukama nalazi se na drvenim vratima rimske bazilike Santa Sabina u Rimu. Na ovom prikazu fali stvarni križ da bi raspelo bilo potpuno. Rani kršćanski umjetnici su pokazivali stid, vjersku i emotivnu nesigurnost u prikazu Isusa kao čovjeka koji pati na križu, sve do ranog srednjeg vijeka. Tad prikazi raspela postaju sve učestaliji. Raspelo postaje centralna figura srednjeg vijeka u manastirima gdje se manifestira suosjećanje i gdje se nastoji živjeti asketski, dobrovoljno podnoseći bol.
Foto – isječak s originalnih drvenih vrata rimske bazilike Santa Sabina u Rimu. Vrata su isklesana sa biblijskim scenama, a najznačajniji prikaz je, smatra se, prvi javni prikaz raspeća Isusa Krista i dvojice zločinaca. [10]
Ovdje možemo zaključiti da se u kršćanstvu pravi jednakost vjerovanja u krst i raspelo kao simbol velikog žrtvovanja, što je u suprotnosti sa značenjem antičkog križa u svim drugim kulturama. Rano Hrišćanstvo nije po automatizmu isto što i Kršćanstvo. Vidimo da Kršćanstvo apsorbuje iz drugih kultura simbol križa i daje mu novi sadržaj i značaj.
Tek edikt o Ikonoklazmu bizantskog cara Leona III. iz 726. godine zabranjuje upotrebu ikona, predstavu likova Svete Trojice, anđela i svetaca, a podstiče upotrebu križa i uvodi kaznu za nepoštivanje te regulative. Implementacija Edikta je početak učestale upotrebu križa kao kršćanskog simbola. [11]
(Nastaviće se)
——————————————————————–
[7] Lucius Caecilius Firmianus Lactantius (Firmianus, qui et Lactantius, tako stoji kod Hieronymusa, cca. 250 – 325.) potiče iz rimske provincije Afrika, bio je učitelj retorike latinskog i kršćanski apologet. Ubraja se u crkvene oce.
[8] U bici kod Milvijskog mosta (takođe poznatoj kao bitka kod Saksa Rubre) 28. oktobra 312. godine, Konstantin Veliki je porazio svog rivala Maksencija i tako postao jedini vladar Zapadnog Rimskog Carstva.
[9] https://www.kath.ch/newsd/das-kreuz-mit-dem-kreuz-vom-folterpfahl-zum-heilszeichen/
[10] https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYfCsEByh3Dk7aIBoJ9x4i57Su0QNu9ZJYxaR-LlOXclfAZ5TL6Hyhw2B7cV5MFpE8tn1pKol6cvf5RKTARsQ1cefSdW3eZN5tASWmQdZHpoJzOBhBs0VDzJFynEgtr_0ei0i8iPcrJho/s1600/Santa+Sabina+Holztor.png; pristupljeno 7. 12. 2024. 14:05h.
[11] https://www.geopolitika.news/analize/velika-osvajanja-reforme-i-teoloski-sporovi-uspon-bizantskog-carstva-ii-dio/?fbclid=IwZXh0bgNhZW0CMTEAAR3RwHpqHgG8Ch1UvVegoy2Zi1dM8o_TbtOBfUE8-mFMEOu3rQpxy2_77gc_aem_InDgQEu35kuH5YrrJK5SQA