Nekropola stećaka Maculje, Novi Travnik (Rostovo); upisana je u listu svjetske baštine UNESCO-a.
(Završni, treći nastavak iz autorovog rada – Križ kao ilirsko-gotski simbol Crkve bosanske.)
Suad Haznadarević
Iako je po izgledu sličan tradicionalnom kršćanskom križu, njegovo teološko značenje se značajno razlikuje. Kod arijana križ ne može imati isti smisao i doktrinarno se razlikuje od križa u Kršćanstvu. Arijani nisu vjerovali da bi u ljudskoj prirodi i raspeću Isusa, mogli imati spas i otkup grijeha. Vjerovali su da je Isus bio stvorenje, a ne Bog. Stoga križ za njih, ne predstavlja Trojstvo i spasenje, već podređenost rabina Isusa, Bogu Ocu.
Arijani su u ikonografiji predstavljali Isusa po svom vjerovanju, kao čovjeka i posrednika između Boga i ljudi po starozavjetnom shvatanju i Božijem odabiru kraljeva i poslanika Hebrejima. U svom vjerovanju nisu raspoznavali križ i raspelo u smislu u kojem je to postalo osnovnim i ključnim simbolom klasičnog kršćanstva. Arijani su, za razliku od klasičnog kršćanstva, vjerovali da je Isus stvorenje Božije, a ne jednak Bogu Ocu, pa su križevi, povezani s ovom uvjerenjem, (često) stilski posebni.
Foto 1, autorov snimak, dijelovi stuba s jasno vidljivim Arijanskim križem, La basilica di Sant’ Apollinare Nuovo, Ravenna, Italija.
Arijanski križ je jednostavan, bez dodatnih ukrasa, s naglaskom na ravnoteži, geometrijskoj i simboličnoj čistoći. U centru arijana u Ravenni, Italija, u bazilici St. Apollinare Nuovo (La basilica di Sant’ Apollinare Nuovo), na svakom stubu bazilike, nalaze se stilski prikazi Arijanskog križa; u literaturti za ovaj križ, često nalazimo naziv – Bizantski križ.
Ako usporedimo stil i formu križeva koje nalazimo u Bosni i Hercegovini, s onim u rečenoj bazilici u Ravenni, nalazimo da su potpuno identični, kao što se vidi na fotografijama br. 1. (stub iz bazilike u Ravenni) i 2. (stub iz bazilike u Brezi).
Foto 2, autorov snimak, Stub iz bazilike u Brezi, s jasno vidljivim Arijanskim križem, 6. vijek, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.
Vjerovatno je, da iz ovih razloga, forme Bosanskog križa na stećcima i Krstače centralne Bosne, u nekropolama u kojim ih nalazimo, po obliku (formi), razlikuju se i nemaju dodirnih tačaka sa prikazima križa klasičnog kršćanstva.
Bosanski križ i krstače Crkve bosanske vuku porijeklo iz antičkog ilirskog kulturnog (duhovnog) naslijeđa i sudeći po simbolima, jesu sinkretizacija (združivanje) sa arijansko-gotskom stilizacijom križa.
Utoliko više, jer na Bosanskoj krstači (centar drva života) kao predstavi Sunca (ponovnog rađanja i života), skoro u pravilu nalazimo polumjesec i zvijezde kao dodatne lunarne i kosmičke simbole. Najljepši pokazatelj su kami na nekropoli Maculje i ostale nekropole srednje Bosne gdje nalazimo krstače.
Potpuno identičan križ ovom na stubu u arijanskoj bazilici u Ravenni i križu na stubu bazilike u Brezi, nalazimo i na čuvenoj ploči Kulina bana.
Foto 3, autorov snimak, Ploča bana Kulina, Muhašinovići/Biskupići, Visoko, čuva se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Iz očuvanih dijelova natpisu, čitamo da je Dominus Bosnae – Kulin, Veliki ban bosanski, gradio Crkvu, koja je, prema našem razumijevanju, obzirom na vjersku situaciju u vremenu Kulina (1180 – 1204), mogla biti samo objekt Crkve bosanske. Pa s tog razloga i na pronađenoj ploči Kulinovoj, nalazimo simbol Arijanskog križa, kao, u Bosni dominantne stilizacije križa od samih početaka kristijanizacije i pojave arijanskog vjerskog otklona na tom prostoru. Ovoj konstataciji u prilog, svjedoče i arheološki artefakti pronađeni u i okolo kasno-antičkih bazilka u Bosni. A sve su u Bosni građene od 4 – 6. vijeka.
U očuvanim dijelovima natpisu na ploči, zabilježeno je:
Siju crkv’ ban’ Kulin’ zida.
e g d…..jeni Kučev’sko Zagorie
i nade na nu grom(‘ i) u Podgorie Sljepičišt’:
i postavi svoj obraz’ (za ili nad’) pragom’:
B(og)’ dai banu Kulinu zdravie i banici Vojslavi.
Foto 4, autorov snimak, Ploča Kulina bana, detalj s Arijanskim križom.
Zanimljiv je nalaz iz Vareša – Arijanski križ s prikazom dva orla, što može biti simbol objedinjenja duhovne i svjetovne vlasti. Simboli orla su često prezentacija moć i vlast. U kontekstu monarhije, predstavlja suverenitet i vlast, često povezanu s vladarskim dinastijama. Dvoglavi orao može simbolizovati i jedinstvo između različitih krajeva ili dviju različitih sila, kao što su crkva i država. Svaka glava može predstavljati različite aspekte vladavine ili savršene ravnoteže.
Foto 5, autorov snimak, ulomak oltarne pregrade, Dabravina, Vareš 5 – 6. vijek, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine.
U gotičkoj arhitekturi i umjetnosti, dvoglavi orao može se naći u dekoraciji katedrala, skulpturama, i vitražima, često kao simbol uzvišenosti i povezanosti s božanskim. Njegova prisutnost doprinosi duhovnoj atmosferi i često simbolizuje povezanost sa višim silama.
Foto 6. i 7, autorski snimak, tri tipa križa iz Mauzolej gotskog arijanskog kralja Theodorika, Ravenna, Italija.
Tri tipa križa koje nalazimo u mauzoleju Ostorogotskog, arijanskog kralja Theodorika i arijanskoj bazilici St. Apolonare Nuovo, potiču iz vremena Ostrogotskog Kraljevstva (Kraljevstvo Istočnih Gota) i vladavine kralja Theodorika, 493 – 553. g. To je period kada klasično kršćanstvo još uvijek nije bilo dogmatski uređeno, a Arijanska denominacija je bila na vrhuncu rasprostranjenosti i moći. Gotski križ, (foto 6), nekoliko vjekova poslije, razvojem kršćanstva preuzeli su i koristili Templari, pa je po njima kasnije nazvan Templarski križ. On može biti i solarni simbol, kao križevi u krugu, koje, kao što smo vidjeli naprijed u ovome tekst, uočavamo i nalazimo i na ploči bana Kulina kao i na kupoli mauzoleja u Ravenni, (foto 7).
Identičan križ nalazimo i na stećcima širom Bosne.
Foto preuzet od Marinka Tomasovića [12] iz njegovog rada „Gotička umjetnost u primorju, Gorskoj župi i Radobilji, u vremenu hercega Stjepana Vukčića Kosače – između stvarnosti i predaje”.
Dole, križevi pronađeni prilikom arheoloških istraživanja kasno-antičkih, arijanskih crkvi, na geografskom području današnje Bosne i Hercegovine.
Foto, atorski snimci, križevi sa različitih lokaliteta u BiH: 1. Korita kod Duvna. 2. Lisičići kod Konjica. 3. Rusanovići Glasinac. 4. Bugojno; pohranjeni u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
Ni jedan križ kojeg nalazimo u BiH na stećcima, kasno-antičkim bazilikama ili arheološkim artefaktima za koje se smatra da spadaju pod nalaze o Crkvi bosanskoj, nema uklesano raspelo. Raspelo je jedan od simbola i Crkve bosanske, ali ne i glavni simbol. Križ i krstača je najčešći simbol na stećcima. Šefik Bešlagić u njegovim traganjima, bilježi da se križ na stećcima pojavljuje 700 puta.
Foto, autorski snimak još jednag križa od Bugojna; pohranjen u Zemaljskom muzej BiH.
Arijanski križ nema eksplicitne značenje simboliziranja Hristovog božanskog porijekla i otkupljenja.
Rudolf Kutzli [13] , istraživač, autor i simboličar, svjetski autoritet za tzv. Ars Lineandi (formativni crtež i dizajn Srednjeg vijeka kao forma izražavanja apstraktnih ideja) poznat je po svojoj analizi religijskih i kulturnih simbola, uključujući i križeve. Kada je riječ o arijanskom križu, Kutzli ga interpretira kroz prizmu arijanske teologije i njenog simboličkog izraza u umjetnosti i arhitekturi.
S tim u vezi, Kutzli naglašav kosmičku i univerzalnu simboliku križa, koja je bila značajna u arijanskoj ikonografiji. Prema njegovoj analizi, Arijanski križ je mogao biti prikaz i simbol Božjeg reda u svemiru, a ne isključivo, kao simbol otkupljenja. Kutzli je povezivao križ i geometrijske oblike križa sa abstraktnim idejama duha, što je bilo u skladu s tendencijom arijanske umjetnosti prema stilizaciji i simboličkom predstavljanju, a ne prema naturalističkoj ili emotivnoj naraciji.
Kutzliju smatra da Bosanski križ ima specifična značenja koja mogu odražavati arijansko razumijevanje Hrista i njegovog odnosa prema Bogu.
ZAKLJUČAK
Upoređujući tri forme križa (predstavljene na fotografijama u ovom radu), a koje nalazimo kao kamene ulomke crkvi na tlu Bosne i Hercegovine i artefakte koji su bili u ličnoj upotrebi, sa onim u arijansko-gotskom duhovnom centru u Ravenni, Italija, u bazilici St. Apollinare Nuovo i u mauzoleju arijanskog Ostorogotskog kralja Theodorika, vidimo da su potpuno identični.
Simbol križa je mnogo stariji od Hrišćanstva i dio je evropskih tradicija politeizama: ilirskog, gotskog, keltskog…
Križ je simbol koji mnogi historičari ex jugoslavenskog Regiona, a i šire, rado povezuju sa klasičnim hršćanstvom, pa idu još i dalje u Srednji vijek, te ga svrstavaju kao izričito hrišćanski, katolički ili pravoslavni ikonografski simbol. Na žalost, moguće i zbog manjka informacija, ali, zanemarena je jedna cijela epoha Ranog kršćanstva na tlu Ilirije. Kod nas se još niko nije ozbiljnije pozabavio kasnom antikom i ovim pitanjima.
Artefakti, križevi koji su pronađeni na i uz kasno-antičke bazilike u Bosni (građene od 4 – 6. vijeka), najvećim dijelom su gotski i starosjedilački. Križevi koji se pojavljuje na bosanskim kamima (biljezima, stećcima), jesu činjenice koje ranoj crkvi u Bosni daju poseban karakter. Njena osobenost se reflektira i u Srednjem vijeku.
Crkva bosanska se nastoji tumačiti kao izričiti fenomen Srednjeg vijeka, što je pogrešno. Jer, Crkva i vjerska duhovnost jesu činjenice što traje i ne prekidaju kontinuitet trajanja još od kasne antike i širenja Hrišćanstva, tj. Arijanstva, za koje smatramo, da je ona interpretacija hrišćanskog vjerovanja, sa kojom se, po prvi put, sreću ilirska plemena što su tada obitavala na prostoru današnje BiH i šire.
Ako iz Avarskog perioda od 6 – 8. vijeka nema informacija, ako se smatra da su u tom periodu paganski Avari i Slaveni razorili sve crkve u Bosni, to ne znači da Crkva (slobodni smo kazati bosanska) i uz nju vezana vjerska duhovnost u tom periodu, ne postoji. Jer i ako su objekti razoreni, a mnogi ljudi pobijeni, ipak i dalje postoje ljudi na tom tlu, oni žive u vremenu i prenose tradiciju vjerovanja, gdje ideje, vremenom “razvučene” i “zamagljene”, sinkretizacijski bivaju “utaljene” (stopljene) s duhovnošću i idejama u novom, post-avarskom valu kristijanizacije.
Arijanski križ kao arheološki nalaz uz kasno-antičke bazilike u Bosni, jeste i ornament heretičke Crkve bosanske.
A ono što se može izričito naglasiti, jeste to da pored arijanskih bazilika nema nalaza raspela, kao božanskog zalaganja za spas i otkup ljudskih grijeha.
(Kraj)
—————————————————————-
[12] Izvorni znanstveni rad „Gotička umjetnost u primorju, Gorskoj župi i Radobilji, u vremenu hercega Stjepana Vukčića Kosače – između stvarnosti i predaje”, str. 303, link. chrome extension://efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/https:// hrcak.srce.hr/file/275991?fbclid=IwY2xjawHyR5NleHRuA2FlbQIxMAABHanYvunOdHb177iwN-e4A1HX7g2W9lL8CqDZ atFvCkpxF-KqJiAZGP05uA_aem_xq6GfZB6KO9e9ASfMkxE2A
[13] Kutzli Rudolf “Bogumili”, Gorčin Dizdar, Sarajevo/Zagreb, 2019. g. str. 9. i 11; original – Kutzli Rudolf „Die Bogumilen“ Geschichte, Kultur, Kunst.