Maša Amini, ubijena u policijskoj stanici jer nije pravilno pokrila kosu… Nakon toga narod se digao na proteste. Režim u krvi ugušio. A sarajevljanski analitičari i dopisnici iz bijelog dunjajluka oćutali, ka zaliveni. E da bi sada navijali za taj režim u ratu protiv čifuta… Hmm, braćo poderanih gađa; ko vas ne zna, skupo bi vas platio!
Nihad Filipović
Vrstu rata kojem svjedočimo na Bliskom istoku, znači gdje vojni tehno know how odlučuje, iranski režim ne može sam voditi. Oni su faktiči već sada na koljenima. Njima je jedino rješenje diplomatski pakt i osvajanje mira tim putem. Iranski vojni vrh je u značajnoj mjeri obezglavljen, pobili su im ključne nuklearne eksperte, razorili radarsku kontrolu neba, značajno oštetili vojne kapacitete, razvili su mrežu agenata unutar Irana; politički vrh je još tu, kao da su ih, sad za sad, ostavili, uz prećutnu poruku: – Vidite šta možemo, na vama je dalje šta ćete… I eto ministar vanjskih poslova režima, taj Abas kako se već zove, izjavljuje da su spremni na zaustavljanje daljnje eskalacije, ukoliko Izrael stane i mi ćemo. Nije li to znak?
Ovo što svjedočimo od neki dan Izrael natenane priprema ko zna koliko dugo, a sigurno od Hamasovoh upada u Izrael. Hamas je faktički likvidiran, Hezbolah u Libanonu obezglavljen i obezljuđen, Huti u Jemenu su na meti američke vatre s brodova u zalivu i već su primili dozu pencilina… itd.
A u Sarajevlju… Ajojjj… eksperata i špdračine… Jedan mi prijatelj kaže da više vjeruje iranskim izvorima nego zapadnim, jer navija za Iran. Kao da su emocije i navijanje mjera kvaliteta i objektivnog stanja. … Takvi uopće ne razlikuju narod od režima. Čuj navija za Iran. A gdje si bio s navijanjem prije nekog vremena kada su u policiji prebili i ubili Mašu Amini, djevojku u cvijetu mladosti, zbog nepravilnog nošenja mahrame, gdje si bio da daš podršku iranskom narodu u protestima protiv diktature u kojoj žive od 1978. i revolucije… Niđe ni njega ni takvih tada nije bilo da uskliknu: – Narode Irana uz vas smo. Nego se sada javljaju s podrškom režimo koji taj narod drži pod čizmom i kandžijom.
Kao ni Strašna Mašna, što uz ta zbivanja nije haber protesta procijedila, a sada ima potrebu javiti se, zamislite, iz Pariza, jednog od ključnih centara zapadne podrške Izraelu, za sarajevljansko Oslobođenje, da Bošnjanima razvlači pamet sa žvakam o preventivnom ratu vajnog Izraela, tog ljubimca demokratskog, biće truhlog, zapada. Eto, ona zna šta je preventivni rat i da ga je juče počeo Izrael, a nikad čula za Homeinija, pa ne zna da rat, (najprije verbalni, pa teroristički, pa s projektilima nabijenih tonama eksploziva), protiv hebrejske države traje još od revolucije u Iranu 1978. do dannas.
Da. Kao da oni unutra, u srcu šehera što su, nemaju dovoljno kojekakvih Dizdarevića za naricanje nad teškom sudbinom iranskog režima uz proklinjanje iranskih domaćih izdajnika, koje je Mosad kupio, pa sada podmeću eksplozije tamo-vamo po Teheranu, pa onih što otvoreno navijaju za rat, što dulji to bolji, jer Izrael i Amerika na kratki rok mogu dobiti, ali na dugi, ima da ih Iran i braća izbuše ko staru kantu, do onih što su, ako bude sreće, za produbljivanje rata, sve do nuklearnog sučeljenja, jer, pazi sad ovo – Izrael ne može preživjeti nuklearnu kataklizmu (jer je malehan), a Iran može, (jer je plaho velik).
Ma krasno. Ma divno. Koja analitika, koji sveti makaroni šalabajzerstva u mišljenju Bošnjana. …