Auf ba noga, po stotinu i prvi put

Anas al Sharif, Al Jazzera reporter iz Gaze i medijski saradnik Hamasa, selfi sa liderima Hamasa; ubijen u ciljanom napadu IDF od 11.8.2025.

Nihad Filipović

Dugo sam se opirao napasti komentiranja zbivanja na Levantu. Sem humanističkoh aspekta, taj topik se nas, malih kakvi jesmo i ovisnih o velikim, ne tiče; posebno nas se ne tiče politički aspekt tog sukoba. Ima hitnijih poslova kojim se bosanski intelektualci imaju baviti. To jedno. A drugo, slijedom otrovne mržnje koja prati svaki izlet na tu temu, procjenjivao sam, bolje ti je ne ulazi tamo. Ipak, primjećujući razmjere neobaviještenosti i na njoj mržnje što buja i raste na “bosanskoj” mreži, od 2000. i neke puštao sam pokoji člančić, u naivnom nastojanju da makar za jotu i makar u nekih, koliko je do mene (a nije puno, ako je imalo), pomjerim copy paste wokerizam na tom topiku, na činjenice i kritično mišljenje. Sumnjam da sam išta postigao, sem što sam dodatno navukao bjes pa i mržnju na sebe. … A onda primjetim, što me više i ružnije, po mom razumijevanju činjenica na kojim formiram mišljenje, na pravdi Boga napadaju, to tim više u meni raste otpor i želja da takvim javno poručim – Auf ba noga. Otud i ova objava.

Jer nazvao me rođak – koljeno 101 – kaže: Da mi nisi rođak, poslao bih te u … znate gdje.

Pitate se porad čega! Pa porad likvidiranog Riste Đoge, eto porad čega. Davno biješe, ubiše ga kolege Arkanovi kriminalci. Umjesto, da je bilo sreće i da smo imali tu organizaciju, vlada i specijalci armija RBiH da su ga likvidirali, na radost nas napadnutih od Đoge i SDS terorista. Jer Đogo je bio megafon i huškač Radovana Karadžića i 40 hajduka. I time od sebe načinio legitimnu metu bosanskog otpora. … Isto kači i onog Vaskovića, koji je danas perjanica istraživačkog novinarstva u Republici Bukovoj, a bio je uRAMljen u “informativnu” falangu genocidnog projekta. Nejse. Halal mu bilo. Ipak je kasnije došao tobe.

E, a onda ide NATO kampanja bombardiranja po ciljevima u Srbiji, pa ide obavijest da će projektile usmjeriti na informativnu Bastilju, da sklone novinare i tehničko osoblje, pa miloševićevci ih ne sklone, nego ih ciljano, izlože NATO projektilima, pa poginu neki i od tada do danas ide mit o NATO zločincima što ubijaju novinare. … I sada ide najnovija epizoda u serijalu – Rata i informativni propagandisti u ratu; ide to dole na Levantu, gdje IDF likvidirao neke “novinare” jer ih smatraju legitimnom metom, pošto su, prema njihovom nalazu, odstupili od profesionalnog standarda i svrstali se na stranu njihovog neprijatelja, tj. Hamasa.

I to je to što želim kazati: ubijanje novinara jeste ratni zločin, ali, ubijanje piskarala koji su u ratu svrstani na strani neprijatelja i ubijanje huškača na rat i zločine – nije ratni zločin. Takvi od sebe čine legitimnu metu u ratu.

Povodom “slučaja” u Gazi, jedna moja poveznica na meta psihijatriji, i sama profesionalna žurnalistkinja, hrabro napisa – Nema novinara u Gazi. … I nema. Jedno, jer novinarima IDF ne dozvoljava pristup u Gazu. A drugo, jer oni u Gazi i nisu novinari, nego su propagandisti internacionalno prepoznate terorističke organizacije zvane Hamas!

Katarstofa nad narodom Gaze i obavještavanje s tim u vezi je jedno, a profesionalni standardi žurnalističke struke su drugo. Koji te granice u ratu pređu, prešli su tanku crtu između život i smrt.