(Preuzeto sa face-zida Drage Perkovića; autor nepoznat. Naslov ovog priloga – bosanskipogledi.com)
Imala sam 23 … skoro
imala sam oca
mater
sestru
prijatelje
kuću i okućnicu
bila sam zaljubljena
do ušiju
i znala sam da se nasmijem
od srca
i glasno
‘92 sam silovana
u nekoliko navrata
u nekoliko dana
i od zvijeri koje nikad zaboravila nisam
a željela sam to najviše od svega
želim to i danas
i željeću dok sam živa
sad mi je 50 … skoro
nemam ni oca
ni mater
a nema ni moje seje
izgubila sam prijatelje
kuću
i okućnicu
ni na ljubav ne umijem više da se smijem
od srca
i glasno
ne znam vise ni šta je ona
ko je i kome li je
gorka sam žena
jalova i sama
daleko od svega
a opet sve je u meni
jutro započinjem s lijekovima
dan proguram na lijekovima
ošamućena idem na počinak
i spavam
valjda
ne umijem sanjati pa ti to sa sigurnošću ne mogu ni reći
a ne želim te lagati
znaš
mene je sram mene
sram me i tebe
sram me onoga što mi je učinjeno
možda i više nego što me je boljelo i što me boli
ubili su dvije starije žene
iz grupe u bijegu
dvije djevojke iz mjesta i mene
su držali u poluspaljenoj kući jednog stara čovjeka
samca
njegovo truplo je u sjedeći položaj postavljeno pod šljivu pred kućom
u njega su pucali poslije orgijanja nad nama
pucali su onoliko koliko su i orgijali
tijelo tog starine su kuršumima i prepolovili
na meni su još uvijek njihove prljave ruke
u meni je smrad njihovih tjelesa
alkohol
glava mi puca od njihovih jezivih smijanja
od njihovih zvjerskih dahtanja dušu svoju povraćam više od dvadeset godina
i povratiti je ne mogu
ne znam ni da li je imam
ja, isto kao i ti, ne počivam u mračnoj sobi
u njen mrak ne ulazim ni na čas
ne smijem
strah me podmuklog udaranja
čupanja za kose i bacanja o zidove
strah me čizama zvijeri
kundaka njihovih pušaka
strah me njihovih ujedanja
grebanja
strah me noža pod vratom
strah me
njegovih krvavih linija po mojim grudima
strah me ožiljaka
i ugrušaka krvi
strah me LJUDI
strah me očiju jedne od tih djevojaka
usmrtili su je silovanjemi niko joj oči zatvorio nije
niko je nije ni pokrio
da joj noću ne bude hladno
nečije je dijete
sirota
ja nisam imala snage da se ubijem
nečim i nekako
a ubijena sam
u toj poluspaljenoj kući jednog stara čovjeka
samca
moj život je okončao
ovo nisam ja