Nihad Filipović
Ma gledajte sokolovi, o kulturi, tom polaznom odronu iz kojeg izviru sve naše nedaće – i one političke dakako, o našim, DA NAŠIM, ksenofobijama, homofobijama i šovinizmima, o kultur-imperijalizmu susjeda, o tim đavolovim advokatima – kulturnjacima, intelektualčićima i političarčićima, o tim opetovanim udjevanjima repa narodu, o pljuvanju uvis kao kultur-fenomenu Regiona, o safunjanju na suho i parfimiranju na smradno; o svemu tome sam pisao i napisao, ama na desetine, ako ne i stotine komentara, eseja, zapisao ovih i onih.
A ono, pridođe mi na godišnjicu zapišavanja iz europske parfimerije Zorana Milovanovića, ostah bez energije sjesti i napisati nešto suvislo s tim u vezi. Jer ništa novo i nema. Stara škola kultur-imperijalizma i podmetanja kukavičjih jaja komšijama (i braći). Jer, šta je to:
– Kada Jadranka Kosor, javno upućuje zahvalnost i pozdrave osuđenim hrvatskim generalima zločina, po njihovom povratku u domovinu nakon izdržane kazne, koju im je izrekao, sa strane OUN specijalno osnovanog suda za gonjenje i kažnjavanje počinilaca zločina u jugoslavenskim ratovima devedesetih godina dvadesetog stoljeća; šta je to: zapišavanje, safunjanje ili parfemiranje?
– Kada Mladen Ivanić povodom Kosorkine izjave, izlazi sa izjavom u javnost i izražava negodovanje povodom takvog njenog postupka, istovremeno se zaklinjući na vjernost bh. entitetu nastalom na zločinu genocida, što je izričito rečeno u više presuda Haškog tribunala, pa i presudi đeneralu Satani i šegrtu mu đeneralu Radislavu Krstiću iz 2004. godine i u presudi Suda BiH Miloradu Tribiću, pomoćniku načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske RS; šta je to: zapišavanje, safunjanje ili parfemiranje?
– Kada se Dragan Čović sa saradnicima pojavi na nogometnom turniru na kojem se veličaju sa strane najviše internacionalne sudske instance osuđeni hrvatski ratni zločinci, kao borci za slobodu hrvatskog naroda u BiH; šta je to: zapišavanje, safunjanje ili parfemiranje?
– Kada Bakir Izetbegović javno brani nakog Šaju, što je je javno prijetio tamo nekom, kojega je vidio kao problem u njegovom malom životu, e da će mu poslati crnca da mu siluje dijete; šta je to: zapišavanje, safunjanje ili parfemiranje?
Ništa dakle nova u tradiciji kultur-imperijalističkog podmetanju kukavičijih jaja komšijama (i braći). Dobro, thanks to američkom begler-begu Zuckerbergu, izgleda, javnost, kad već intelektualci hrču, ponešto se budi, pa ipak, kako-tako, koliko-toliko, reagira. Ama, sve je to u povoju i slabašno, bez kritične mase; što i dalje zemlju ore u Bosni, a Boga moli da kiša padne s onu stranu Save i Drine.
Tako da kultura pljuvanja uvis, zapišavanja, safunjanja na suho i parfimiranja na smradno, naši ste mi sokolovi mili, i dalje jeste pitanje političke higijene, što se ne trenira na stjenovitim i šumovitim Dinaridima.