Nekropola stećaka Maculje, općina Novi Travnik.
Suad Haznadarević
Nekropola Maculje se nalazi u općini Novi Travnik, dvadesetak kilometara na putu prema Gornjem Vakufu. Muhamed Kreševljaković je opisao nekropolu Maculje kao jednu od najljepših u Bosni i Hercegovini. Zapisao je da se sastoji od 101. stećka i 16. križeva izgrađenih od krečnjaka i poredanih u redove. Smjeli i rijetki historičari nekropolu datiraju u X. vijek dok je većina historičara mišljenja da ona nastaje u XII. vijeku. Imaju legende onekropoli koje govore o njenom nastanku. Najzanimljivija je ona koja govori da je prije vladavine Rimljana na našem prostoru ovo područje bilo naseljeno i da su stećci vezani za domaće ilirsko stanovništvo.
Foto, Suad Haznadarević (dalje S.H), nekropola stećaka Maculje.
Kad sam prije tri godine, po ko zna koji put, bio na ovoj veoma specifičnoj nekropoli stećaka, opazio sam jednu pojavu koja me na izvjestan način fascinirala. Tog toplog augustovskog dana, razgledajući antropomorfne stećke ili Bosanske krstače, vidio sam da je položaj polu-mjeseca na jednoj krstači identičan tj. u istom položaju kao mjesec na nebu. Mjesec nikad nije u istom položaju, pa tako i njegov obod ili srp ne pokazuje uvijek isti pravac. Dva vrha polu-mjeseca ili srp zbog kretanja nebeskih tijela mijenjaju svoje pozicije. Na taj dan motiv sa stećka i realna slika na nebu su bile iste. Dva nebeska tijela okrenuti jedan prema drugom, kao slika u ogledalu.
Sa obzirom da krstače na nekropoli Maculje nisu okrenute u istom smjeru, izgledaju razbacane, kao da su neplanski postavljene, logično pitanje koje se pojavilo je – zašto? To mi je dalo za pravo da pomislim da su kao nadgrobni spomenici sa ukupnom slikom simbola postavljani u onom smjeru i konstalaciji nebeskih tijela, prvenstveno mjeseca, na dan smrti pokojnika. Pronašao sam u knjizi Šefika Bešlagića sljedeće mišljenje: „V. Curčić misli da polumjeseci označavaju ženske nadgrobnike“ [1], a to je već nešto. Curčić razmišlja na ovakav način jer je simbol mjeseca, pored drugih tumačenja i simbol žene, njenih mjesečnih ciklusa. Po ovom principu tumačenja, atropomorfne stećke je shvatio kao ženske nadgrobne spomenike. Dali se radi samo o ženskim kamima o tome arheologija, genetika i radio-karbonska C14 analiza trebaju dati empirijski, konkretne odgovore. Za odgovore na ova pitanja potreban je multidisciplinarni pristup.
Foto, autor, nekropola stećaka Maculje – Antropomorfni stećci koji su, iako svojim izgledom ne podsjećaju na križ/krst, nazvani Krstače.
Postoji mišljenje, ukoliko je na stećku polukružni (ispupčeni) dio polumjeseca usmjeren na lijevu stanu, pretpostavka je da se smrt zbila pred zoru, a u obrnutom slučaju naveče. Ovome je potrebno unijeti i sljedeću mogućnost, a to je da smjer (lijevo ili desno) u kojem je okrenut srp mjeseca može označivati i to da li je pokojnik preminuo u prvoj ili u drugoj polovini mjeseca. U svom kretanju mjesec biva rastući polu-mjesec (srp koji je okrenut na lijevo) i opadajući polu-mjesec (srp okrenut na desno).
Moje mišljenje je da antropomorfni kami na Maculjama ne moraju biti ženski stećci, jer nemaju neku posebnost, (izuzev tumačenja mjeseca kao ženskog simbola), koja bi im dala tu svrhu. Cjelovita kompozicija simbola je mnogo šira što ne dozvoljava ovakvo tumačenje. Takođe, i sama pojava križa i mjeseca na krstači ne znači, po automatizmu, da se radi o križu kao hrišćanskom simbolu, a to su mnogi autori nastojali da iskoriste kako bi antropomorfne stećke, krstače Srednje Bosne, uvrstili u red pravoslavne ili katoličke denominacije. Križ kod ilirskih plemena je imao solarni karakter simbolizirajući svjetlost i život. [2] Simbol Sunca i Mjeseca, raširen je kod naroda Indoeuropskog porijekla, pa tako i Ilira, naših predaka. U Mitrasovom kultu, Mjesec i Sunce, glavni su simboli ovoga boga.
Nebeska tijela predstavljena na bosanskim antropomorfnim stećcima govore jednu drugu priču. Smatram da sam našao važnu poredbu ili činjenice koje će argumentovati i jedan drugačiji, prirodno-naučni pristup tumačenju stećaka.
Dva su moguća pogleda na antropomorfne stećke u nekropoli Maculje.
- Pretpostavka – Smjer u kojem su krstače okrenute sa simbolima predstave Sunca i položaja Mjeseca i nebeskih tijela, mogu označivati dan smrti pokojnika kojem je podignut spomenik.
- Pretpostavka – Oblik djelimičnog kosmičkog opservatorija koji pokazuje važne godišnje periode za poljoprivredu i život ljudi.
U ovom slučaju prvobitni neskladu rasporedu, smjeru u kojem su okrenuti antropomorfni stećci i govoru simbola na njima, kako se prvobitno učinilo, dobiva svoj smisao i muzičku harmoniju planetarnih tonova. To bi bio raspored bosanskih kama koji predstavlja sliku ili kalendar, položaj nebeskih tijela.
Iz ovog razloga je opravdana ( ne samo zbog estetike) činjenica da se ova nekropola sa bosanskim kamima, kao nacionalni spomenik kulture BiH, nalazi na UNESCO-voj listi svjetske kulturne baštine.
Die Himmelsscheibe von Nebra in restauriertem Zustand. Landesamtfür Denkmalpflegeund Archäologie; foto: J. Lipták. Restauriran Nebeski disk iz Nebre. [3]
Radi autentičnosti i da bi ovaj iskaz imao svoju vjerodostojnost, koristit ću se komparacijom slike rasporeda nebeskih tijela, Nebeskog diska iz Nebre i simbola na nekropoli Maculje. Zašto smatram da se radi o kalendaru i nebeskim predstavama na stećcima? Kao prvo da vidimo osnovne karakteristike Nebeskog diska iz Nebre.
Prije 3.600 godina Nebeski disk iz Nebre(ger. Himmelsscheibe von Nebra) je najvjerovatnije svjesno zakopan. Razlog bi mogao biti taj da su se konstalacije i odnosi među nebeskim tijelima u svemiru promijenili, pa je time i sam disk izgubio svoju upotrebnu vrijednost. Godine 1999. Nebeski disk je ponovo otkriven, otkopan. Pronašla su ga dvojica hobi-arheologa na Mittelbergu u blizini grada Nebre u njemačkoj pokrajini Sachsen-Anhalt. Od tad je Nebeskidisk iz Nebre podvrgnut konstantnim naučnim analizama i istraživanjima. Nebeski Disk pripada Aunjetitzer kulturi.
Mnoge zagonetke diska su odgonetnute, ali ima još mnogo otvorenih pitanja. Od kud potiče znanje predočeno na Nebeskom disku i kako je artefakt prije 3.600 godina dospio u područje današnje Njemačke?
O sadržaju i funkciji diska se zna mnogo. Na disku predstavljeno znanje iz astronomije, dolazi iz Egipta i Mesopotamije, zemlje sa dvije rijeke – Tigris i Eufrat. [4]
Disk sačinjen od bronze i zlata je najstarija do sad pronađena predstava konkretnih nebeskih fenomena. [5]
A – sazviježđe Vuka, B – sazviježđe Jarca, C – Venera, D – Mars, E – Merkur, F – sazviježđe Eridanus, G – Merak/ betaUrsae Majoris, H – sazviježđe Veliki Medvjed, I – Dupla zvijezda Mizar.
Nebeski disk iz Nebre pokazuje visok nivo astronomskog znanja i možda je igrao centralnu ulogu u razumijevanju i planiranju života ljudi u bronzanom dobu. Izložen je u Državnom muzeju prahistorije u Halleu (Saale) i predstavlja važno svjedočanstvo rane ljudske civilizacije u Evropi.
- Na disku je predstavljeno zlatno sunce ili puni mjesec okružen redovima zvijezda. Desno od punog sunca/mjeseca je polu-mjesec, uzlazeći mjesec.
- Plejade, skup od sedam zvijezda – sestara koje su na nebu vidljive goli okom. U bronzano doba su bile od velike važnosti.
- Na krajevima diska su predstavljena dva polu-kruga u obliku polu-mjeseca koji simboliziraju horizont ili dva ekvinocija, polje smjene dva godišnja doba – zime i ljeta,te solsticij u odnosu na nebeski ekvator kad sunce doseže najvišu ili najnižu tačku. Ove činjenice navode na zaključak da su ljudi imali znanja o astronomskim ciklusima.
- U donjem dijelu diska, u zakrivljenoj zlatnoj traci može se vidjeti barka kako plovi nebom. Sunčeva barka je jedini mitološki simbol na Disku iz Nebre. Slični prikazi solarnih brodova poznati su i sa egipatskih i minojskih prikaza. [6]
- Nebeski disk iz Nebre se interpretira kao astronomski opservatorij ili kalendar koji je služio za važne periode u godini; obzirom na položaj Suncapočetke proljetne sjetve ili jesenje žetve; početak i kraj ljetnog solsticija kad su dani najduži, a sunce visoko na nebu.
- Disk iz Nebre [7] je mogao imati religiozno ili ritualno značenje čime se reflektira odnos čovjeka prema prirodi i tadašnjim božanstvima, što je poznato kod megalitnog, u krug postavljenog kamenja, Stonehenge na jugu Engleske.
Okrećući se oko Sunca,suprotno kretanju kazaljke na satu, planeta ulazi u proljetni ekvinocij. Na Disku iz Nebre ekvinoncij kojim počinje proljeće-ljeto je na lijevoj strani diska. Sudeći po, na disku predstavljenom, sazviježđu Malog psa i zvijezde Procyon koja najjače svijetli u kasnu zimu[8], proljetni ekvinocij se nalazi u polju sjevero-istoka, a to je u blizini zadnje dekade mjeseca marta; (21. mart). Ovaj ekvinocij je bio poseban u nordijskoj mitologiji i kao veoma važan se slavio kao početak života, buđenje prirode i Sunca. U Srednjem vijeku orijentiralo se prema jugu, tako da je istok bio s lijeve, a zapad s desne strane. [9] Ne samo u Srednjem vijeku nego i ranije u Staroj eri, geografski se orijentiralo prema jugu.
Foto S.H. Stećak sa nekropole Maculje, okrenut u vodoravan položaj. Pokazuje analogiju simbola sa Nebeskim diskom iz Nebre.
Velika vjerovatnoća je da su gotske, arijanske kasno-antičke bazilike, slijedeći mitologiju,okretane u smjeru SI–JZ, upravo iz ovog razloga – a to je ponovno rađanje i buđenje života nakon dugog zimskog perioda. Proljeće, godišnje doba kojem su se i naši preci Iliri s pravom radovali zbog surovih i hladnih zima koje su nekad vladale, posebno u brdovitim dijelovima Bosne. Mnoge nekropole stećaka su također okretane u smjeru SI-JZ, prema zvijezdi Procyon, čiji kasno-zimski sjaj najavljuje prve znake proljeća. Zvijezda Procyon kao svjetionik mitskoj sunčevoj barci koja prenosi sunce kroz period zimskog solsticija, kada su dani kratki, a noći duge i hladne. U arhitekturi klasičnog hrišćanstva su crkve i oltari okrenuti prema istoku tj. u smjeru jutarnje pojave dnevnog sunca, što se tumači kao ponovno uskrsnuće.
Foto A, S.H. Nekropola Maculje, stećak sa tri zvijezde, polu-mjesec i čovjek sa raširenim rukama i nogama.
Tri sjevero-istočne zvijezde – zimski trougao, Procryon, Betelgez i Sirus te sazviježđe Malog psa predstavljene na Disku iz Nebre i stećku na Maculjama (fotografije u ovom radu označene A, B i C) po ovom modelu najavljuju jedno te isto, a to je skoro nastupanje ekvinocija, koji znači život, početak proljeća, svjetlo i buđenje prirode. Polu-mjesec na stećku (ako sliku stećka zarotiramo za 90 stepeni, vodoravno prateći položaj sazviježđa Mali pas) je okrenut na desno, a to znači opadajući Mjesec. Konstalacija koja odgovara i tekućoj 2025. godini. Novi Mjesec koji označava početak proljeća i koji će uskoro biti ponovo rođen – mladi mjesec.
Kao centralna figura antropomorfnih stećaka – „Mjesec je simbol biološkog ritma. Kao nebesko tijelo koje raste, smanjuje se i išč̣ezava, kojega je život potčinjen univerzalnom zakonu evolucije i rađanja i smrti… Mjesec ima patetičan životopis, baš kao i čovjek … ali njegova smrt nikad nije konačna… Zbog toga vječnog vraćanja svome početnom obliku, zbog te beskonačne periodičnosti, Mjesec je izrazito nebesko tijelo ritma života… On upravlja svim kozmičkim razinama što se što se podvrgavaju zakonu ciklične evolucije: vodama, kišom, vegetacijom, plodnošću…“ [10]
Ako pažljivije uporedimo gornji dio antropomorfnog stećka i lijeve polovine Nebeskog diska iz Nebre, naći ćemo da se radi o identičnoj slici, ili poruci. Na obje slike, na stećku i na lijevoj polovini Diska iz Nebre odslikano je polje ekvinocija i prateće zvijezde sa polumjesecom. Takođe, dva mala kraka na stećku (ramena) označavaju dva solsticija.Tako dobivamo puno značenje koje nam u ovoj poredbi daje antropomorfni stećak Srednje Bosne. K sjevero-istoku nalazimo okrenutu i drevnu svastiku, simbol indoeuropskih naroda koja je sastavni dio ornamentike bosanskih stećaka.
Preuzeto iz „Zur astronomischen Deutung der Himmelsscheibe von Nebra“, Theodor Schmidt-Kaler.
Na ovom stećku (foto B) je po istom modelu polumjesec sa tri zvijezde. Na gornjem obodu stećka iznad mjeseca je horizont ili područje ekvinocija (kao na Disku iz Nebre). Manje uočljive na stećku nalaze još dvije zvijezde, na početku i na kraju horizonta. Proljetni i zimski ekvinocij, te dva solsticija na ovakvom disku čine jedan križ – svastiku koji je također simbol vječnog kruženja, rađanja i nestanka, simbol makro-kosmosa i mikro-kosmosa.
Foto B, S. H. Stećak iz nekropole Maculje.
Ovo su tri najreprezentativnija stećka sa nekropole stećaka Maculje, koji na upečatljiv način govore o smjeni godišnjih doba zime i proljeća/ljeta, tj. vremenu u kojem priroda počinje da se budi i dobu u kojem proljetna sjetva može da počne. I svi ostali antropomorfni stećci na ovoj nekropoli, njih 13. po modelu Nebeskog diska iz Nebre, neki možda u jednoj jednostavnijoj formi podsjećaju na kalendar, godišnja doba i mjerenju protoka vremena, te čovjekovoj ovisnosti i potrazi za skladom u ovim prirodnim ciklusima.
Postoji nekoliko oblika, u svijetu jedinstvenih, stećaka. Dimitrije Sergejevski 1952. godine. ih je klasificirao na sljedeći način: „Stećci u obliku ploče, sanduka i sanduka sa postoljem, sljemenjak i sljemenjak sa postoljem, dok u drugu grupu spadaju stećci sa dva oblika – stubovi i krstače.“
Krstače su u obliku klasičnog krsta za razliku od antropomorfnih stećaka u Srednjoj Bosni, koji svojom formom, zbog kruga na vrhu,više podsjećaju na egipatski Tau krst. Oni ne nalikuju na krstaču, a ipak su svrstani u ovaj oblik stećaka.
Ima jedan mali broj klasičnih krstača na kojima se preminuli u srednjem vijeku izričito distancirao od bosanskog klasičnog vjerovanja – Crkve bosanske, te da je on „prave vire rimske“. Te kame, krstače ili kako su nazvani nišane, možemo datirati u period XV – XVI. vijeka, vrijeme okupacije Bosne od Osmanlija, period kada je mali broj hrišćana u Bosni tražio svoj oblik nadgrobnog spomenika.
Foto C, S.H. Stećak iz nekropole Maculje.
Međutim, stećci na Maculjama nemaju natpise, izgledom i simbolima se razlikuju od klasičnih krstača, pa se ne mogu datirati u ovaj kasni period bosanskih nadgrobnih spomenika.
Dr. Ever Imamović piše:
„Veoma česti motivi na bosanskim stećcima su i predstave polumjeseca, zvijezde i sunca. Riječ je o astralnim motivima koji su kod mnogih starih naroda imali karakter vjerskih simbola, pa su kao takvi našli mjesto i u umjetnosti.
O porijeklu tih motiva u starobosanskoj umjetnosti ima više objašnjenja. Neki istraživači ih pokušavaju dovesti u vezu sa staro-slavenskom religijom, uz tvrdnju da su to tipični slavenski simboli. Zaboravlja se, međutim, da su astralni (sunčevi i mjesečevi) kultovi na bosanskohercegovačkom prostoru bili prisutni hiljadama godina prije dolaska Slavena u ove krajeve, što govori da je riječ o autohtonim kultnim i umjetničkim motivima. Na posudama iz mlađeg kamenog doba (neolita) od prije 7000 – 8000. godina, iskopane na brojnim lokalitima diljem Bosne i Hercegovine, nalaze se predstave sunca, polumjeseca i zvijezda.“ [11]
Sva ilirska plemena su pored svojih tradicionalnih božanstava štovali Sunce, Mjesec i zvijezde.
Antropomorfni kami na nekropoli stećaka Maculje i veliki broj krstača iz okoline Novog Travnika, Travnika, Zenice, Bugojna su specifični u odnosu na ostale krstače u Bosni i Hercegovini. Općenito gledano, simbolika bosanskih stećaka na sebi nosi pred-hršćanske simbole i ukazuje na praktičnu, tj. upotrebnu vrijednost ili su pak spiritualni vodiči, putokazi.
Foto S. H. Nekropola stećaka Kaurlaš u Zagrlju, općina Novi Travnik.
Mnoge nelogičnosti i kontradiktornosti su izrečene u pogledu antropomorfnih kama i simbola na njima. U prvom redu autori svrstavaju krstače kao spomenike u period od XIII – XIX. vijeka, vežući ih za kršćanstvo. To se radi ne obračajući pažnju na pred historijske simbole na njima. Da bi stećak bio kršćanski i simbolika bi trebala biti u tom duhu; dočim, od ukrasa i plastike na njima se pojavljuju rozete, zvijezde ili planete koje neki nazivaju jabuke, ljudski lik sa raširenim rukama i polumjesec.
Razmišljanja autora o simbolima na krstačama i krstači neovisno, iznio je Šefig Bešlagić. [12] Nije donesena zaključna misao po kojoj bismo imali definitivnu i tačnu odrednicu krstače i njenih simbola kao jedne cjeline. Sve one odredbe koje antropomorfnim stećcima Srednje Bosne dodjeljuju kršćansku provenijenciju nisu argumentirane. Neki autori im daju posebne nazive poput Slipac Marinka „Lašvanski križ“ ili Đoko Mazalić „Hrišćanski nišani u okolini Travnika“.
Stećci iz okoline Novog travnika, Travnika, Zenice nemaju sebi sličnih, posebni su u svome izgledu u oblastima nadgrobnih spomenika. Tumačeći simbole na njima, temeljeći se na Nebeskom disku iz Nebre, vidimo da su njihovi tvorci imali astronomske predstave i razumijevanje ciklusa od velike važnosti za život ljudi.
——————————————————————————————————————–
[1] Bešlagić Šefik, Stećcikulturaiumjetnost, str. 167.
[1] Bešlagić Šefik, isto, str. 167.
[2] Stipičević Aleksandar, Kultni simboli kod Ilira, str. 21.
[3] https://www.oeaw.ac.at/detail/news/himmelsscheibe-von-nebra-stammt-aus-der-fruehen-bronzezeit; pristupljeno 22. 2. 2025.
[4] https://www.herder.de/wbg-magazine/aus-den-disziplinen/die-himmelsscheibe-von-nebra-%C2%ADeine-gebrauchsanleitung/pristupjeno 18.02. 2025.
[5] https://www.mdr.de/wissen/archaeologie-fruehgeschichte/himmelsscheibe-von-nebra-geheimnis-herstellungsprozess-gelueftet-100.htmlpristupljeno 22. 2. 2025
[6] https://sternwarte-recklinghausen.de/astronomie/himmelscheibe-von-nebra/pristupljeno 19. 2. 2025.
[7] Schmidt Theodor – Kaler, Zur astronomischen Deutung der Himmelsscheibe von Nebra-Kalerhttps://www.google.com/search?q=Zur+astronomischen+Deutung+der+Himmelsscheibe+von+Nebra+Theodor+SchmidtKaler&oq=Zur+astronomischen+Deutung+der+Himmelsscheibe+von+Nebra++Theodor+SchmidtKaler&gs_lcrp=EgZjaHJvbWUyBggAEEUYOdIBCTMzNDRqMGoxNagCCLACAfEFbjjmpZCz1Ak&sourceid=chrome&ie=UTF-8. Pristupljeno 8. 3. 2025.
[8] Procion je obično osma najsvetlija zvezda na noćnom nebu, sa kulminacijom u ponoć 14. januara. Ona formira jedan od tri vrha asterizma Zimskog trougla, u kombinaciji sa Sirijusom i Betelgezom. Glavni period za večernje posmatranje Prociona je tokom kasne zime na severnoj hemisferi.https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9F%D1%80%D0%BE%D1%86%D0%B8%D0%BE%D0%BD. Pristupljeno 9. 3. 2025.
[9] Edita Vučić KASNO SREDNJOVJEKOVNE NEKROPOLE STEĆAKA ZAPADNE HERCEGOVINE DOKTORSKI RAD Zagreb, 2018, strana 288.
[10] Jean Chevalier – Alain Gheerbrant; Rječnik simbola, Zagreb 1983.
[11] Imamović Enver , Korijeni Bosne i Bosanstva Str. 227—229.
[12] Bešlagić Šefik, Stećcikulturaiumjetnost, str. 167.