René Magritte – Les Mystères de l'Horison
Nihad Filipović
Ko je osjetio zlo, najiskrenije
cijeni dobro.
Sve velike, čovjekom proizvedene kataklizme u povijesti, ma koliko uzročno, i ma koliko posljedično različite, imaju istu matricu, što i sugerira onu zajedničku slabu tačku u psiholohgiji pojedinca i mase, a što čini mogućim i nacistički genocid i staljinistički gulag i zločine kineske “kulturne revolucije” i Pol Potove zločine u Kampučiji (Kambodža) i genocid u Bosni i genocid u Ruandi i sve zločine ranije u povijesti.
Gledano sa pozicije kraja dvadesetog i početka dvadeset i prvog stoljeća, čitava se povijest čini utakmicom izmedju dobra i zla. To stoga što je čovjek sposoban i za jedno i za drugo. U svakom čovjeku je i dobro i zlo, ali, i to valja razumjeti, ne kao primordijalne vrijednosti nego izričito kao etičke veličine. I zlo i dobro su u moralu iz kojega se granaju kroz različite ljudske aktivnosti. Dakle, izvorište ideje dobra odnosno zla je u ideji morala. Izvan morala nema ni dobra ni zla. Izvan morala dobro bez zla bi bilo bezlično, a zlo bez dobra obično. No dok je dobro s ovu, zlo je s onu stranu morala.
Dobro se najviše eksponira u uvjetima slobode, a najviše cijeni u uvjetima neslobode. Nije slučajno da onaj što je osjetio samo dno zla, često najiskrenije cijeni dobro. Zlo se pak najviše eksponira u uvjetima neslobode. Zato zlo cvjeta u uvjetima totalitarizma i rata. I dok je čovjekova sposobnost za dobro ograničena njegovim sopstvenim potrebama, a sve preko toga je odricanje, čovjekova sposobnost za zlo, bazično, neograničena je, te stoga nužno limitirana pravom odnosno moralom. Pravo i moral su centralne odrednice uljuđenosti i mjera prosvjećenosti i uređenosti neke zajednice. I pravo i moral su refleksija slobode kao bitne odrednice čovjekove prirode i odraz njegove racionalne naravi.
Uz slobodu pak, shvaćenu kao mogućnost izbora, nužno je vezana odgovornost, shvaćena kao mogućnost sučeljavanja sa posljedicama odredjenog činjenja ili nečinjenja; odgovornost dakle kao cijena slobode, tačnije zloupotrebe slobode. Pri tome sa stajališta slobode, nije bitan pravac akcije, pasivno ili aktivno djelovanje u određenom smjeru, za koji se pojedinac ili neka zajednica, neki kolektivitet, rećemo država, odlučila. To jeste i može biti bitno sa stajališta odgovornosti. Sa stajališta slobode bitna je sama mogućnost izbora.
I tako se opet dotičemo morala i prava. Jer izvan morala, ne samo da nema ni dobra ni zla, nego nema stida, ni kajanja ni grižnje savjesti. Nema ni slobode, pa ni odgovornosti. Istina, pitanje morala staro je koliko isama filosofija. Moderno doba otvara to pitanje kao pitanje krize morala, ali se to pitanje nakon tragičnih iskustava dvadesetog stoljeća,ukazuje u sasma novom svjetlu, pa prva korekcija u tom kompleksu mora biti podpitanje: koje su konsekvence amoralizma i nije li zapravo u našem najboljem interesu da se ponašamo dobro (prema drugima)?
I mada se zlo pamti i nikada ne zaboravlja, a sjećanje dobra brzo blijedi, pa se tako i zaboravlja, to tim prije treba zagovarati dobro. A najveće dobro je istina. Sa istinom se često teško, najteže suočiti. Istina nekada boli. Stvari nekada ne izgledaju ili nisu onakve kakvima bi ih željeli vidjeti. Istina doista, ma kako dobra po sebi i ma koliko poželjna i lijepa kao vrijednost bila, nekada ima bodljikavo odjelo.
U redu. Teza je slijedeća: Dok god srpski narod ne bude u stanju, poput pojedinca, stati pred ogledalo, stati svaki pojedinačno, a u prenesenom, etičkom smislu, kao grupa, kao narod, stati pred neki, ne Haški tribunal, nego neki domaći srpski Tribunal istine, koji ne bi sudio, pravno presjecao, kažnjavao, nego bi bio mjesto za suočavanje sa prošlim, za iskreno ispovijedanje, za iznošenje istine, onakve kakva jedino jeste, a ne onakve kakvom se pričinjava ili kakvom bi neki željeli vidjeti je, i sve dok to ne “uslika” televizija i dnevno prenosi i obaviještava javnost o radu takvog tribunala – nema ni ozdravljenja srpskog naroda.
Jednako je to potrebno i Hrvatima. Još nije zabilježen slučaj hrvatskog izvinjenja Srbima za ustaški genocid u Drugiom svjetskom ratu. (1) Mesićevo svojevremeno izvinjenje, iako dato u funkciji predsjednika Republike Hrvatske, više je osobni čin (jer znamo kakva je prosječna duhovna situacija u tom smislu u Hrvatskoj), a hrvatski je to čin, samo u onoj mjeri u kojoj je to bilo potrebno Republici Hrvatskoj, kao gesta na putu pridruživanja Zajednici evropskih naroda.
Treba li reći da isto vrijedi i za Bošnjake, u onoj mjeri u kojoj ima potrebe da se i taj narodni korpus suoči sa mrljama sopstvene prošlosti.
Više je nego jasno kako potrebnih preduvjeta skicirane bošnjačko-srpsko-hrvatske osvješćenosti, danas nema, ali ne mora značiti da ih jednom neće biti. Jer, samo tako ideja dobra istinski može prevladati zlo u Regionu i samo se ovako uistinu mogu stvarati pretpostavke da se ono zlo, nikada više ne ponovi. Istina je jedini pravi i najbolji lijek za sve one teške narodne rane. Istina, a ne laž i mitomanija. Istina je ta (2) “Ljuta travka na ljutu ranu”. Istina, a ne kama.
———————————————————————————————-
(1) Stjepan Mesić, rođ. 24.12.1934, hrvatski političar, član Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u posljednjem sazivu. Predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata.
(2) Upravo je “Ljuta travka na ljutu ranu”, ona narodna poslovica što ju je, 1986, u svoju odbranu, u sudskom postupku organiziranom protiv njega, zbog ratnih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu, “povukao” Andrija Artuković, da bi “opravdao” ustašku politiku genocida spram srpskog naroda, koju je provodila Nezavisna Država Hrvatska. Andrija Artuković je bio prvi ministar unutarnjih poslova u Vladi NDH. Nakon rata je pobjegao, decenijama se skrivao, da bi ga na kraju jugoslavenske vlasti detektirale u SAD. Na zahtjev jugoslavenske vlade, februara 1986., isporučen je Jugoslaviji. Na procesu otpočetom aprila 1986., u Zagrebu, osuđen je na smrtnu kaznu. Kazna nije izvršena zbog teškog zdravstvenog stanja osuđenika. Umro je u januaru 1988.
(Objavljeno u knjizi autora – Kultura i politička higijena, privatno izdanje, 2029. ISBN 978-9958-781-95-7)