Salvador Dali, Veliki Masturbator, 1929.
Nihad Filipović
Bijeli kamioni, prepuni krasnih golih djevojaka
plove crvenkasto-žutim nebom, poput kakvih neobičnih
zrakoplova, sa točkovima umjesto krila.
Drhtava, bijela tjelesa djevojaka, lepezasto zrače
svjetlost u prostor.
Zrakom lete ruke, noge, trupla bez glava, glave sa
uplakanim vaginama umjesto očiju, secirani anusi…
Niže zemljom, gola neka, samo sa šljemovima na
glavama,
groteskno ružna tjelesa,
iskeženih lica i jezika pseći otegnutih,
eraktiranih penisa u rukama, zgrčeni u borbeni
položaj vojnika, prosipaju sjeme okolo,
ekstatički, a sablasno ledeno,
hijenski
v r i št e ć i.
Pored puta luda žena viče: “Vratite mi dijete. Vratite mi dijete…”
Onda baci kamen na kolonu u prolazu. Kamen pogodi
Majku. Majka ćuti. Onda se sagne, uzme
kamen i stavi ga u njedra.
Njeno dijete je sada kamen.
Kiša se otme oblaku, padne na Majku i razbije se o
kamen.
Iza oblaka pojavi se lice,
Velikog Masturbatora.
- U svakom čovjeku je i zlo i dobro, pa su tako ljudi sposobni i za jedno i za drugo. Dobro se najviše eksponira u uvjetima slobode, a najviše cijeni u uvjetima neslobode.Nije slučajno da je onaj što je osjetio samo dno zla, najviše cijeni dobro. Zlo se pak najviše eksponira u uvjetima neslobode. Zato zlo cvijeta u uvjetima totalitarizma i rata. I dok je čovjekova sposobnost za dobro ograničena njegovim sopstvenim potrebama, a sve preko toga je odricanje, čovjekova sposobnost za zlo je, temeljno, bazično, animalno – neograničena.
Sjeme zla je jedna od dvadesetak moijih oporih pjesama objavljenih u prvom dijelu zbirke Metamorfoza tijela, naslovljenom Gluhi vakat. Te pjesme su, pa tako i u ovdje prenesena, poetska studija magije Zla u ljudima… što biće, ostaje tajna dok je svijeta i vijeka. Zato i ovu pjesmu treba čitati kao pokušaj da se proviri u tajnu, da se zaviri iza i pokuša sagledti dubinska magija fenomena Zla u odnosima ljudi… Pjesma je zamišljena kao slika mračnih osjećanja koja su me pratila u vrijemenu njenog nastanka. Potaknuta je mojim doživljajem umjetnosti Salvadora Dalija ili, radije kazano, nekih aspekata njegovog umjetničkog izraza i dabome, izraz je viđenog u ratu u kojem sam i sam bio sitna nominacija za krupna etno-potkusurivanje.