Naslovna ilustracija, Teodoro de la Santa, Who am I?
Nihad Filipović
(In Memoriam, Salvador Dali.)
Nebo, poput smrti bijelo i sivo, natkriljuje prizor.
More. Mirno, ne talasa. Kao staklo ravno i ledeno.
Refleksija neba u moru.
Plaža. Pijesak. Žbun.
Iz žbuna vire oci znatiželjne.
Tijelo, cvrsto konopcem vezano, mrko plavo je i žuto, na uboj.
Zapušenih usta, staklenih očiju, kao lutka da je.
Na tijelu prosuto sjeme.
Čovjek se sagne i kuša sjeme.
Jezik zmija, hladan, klizi tijelom.
Koža je naježena, ukrućena.
Čovjek je uzbuđen.
Brzo se sagne, uzme nož i zareže si grudi.
Jedan put. Dva puta. Tri puta… Mnogo puta.
Tijelo, živa rana, otpušta krv.
Krv curi niz tijelo i kapa u pijesak, crna.
Iz daljine dopire zvuk crkvena zvona.
Na nebu se pojavljuju prvi tmasti oblaci.
Padavina će.
Čovjek uzme kičicu i slika:
More. Mirno, ne talasa. Kao staklo ravno i ledeno.
Refleksija neba u moru.
Plaža. Pijesak. Žbun.
Iz žbuna vire oči prestravljene.