Nihad Filipović
Misao razigrana,
Beskrajna je dubina riječi
Umivenih,
Što vrata otvaraju gvozdena.
Bašta travom ozelenjena,
Na jeziku je riječi pjesma:
Mržnja je pogubna, ljubav je izazovna.
I mrak je pomak,
Svjetlo unutarnje što vidi ljepotu
Skrivenu.
K’o dražesno stidno.
U igri je smisao, odbaci besmisleno,
I reci jasno:
Mržnja je pogubna, ljubav je izazovna.
Svjetlo od izvora početka,
Juri vrijeme vječno, i sve se kreće
Od začetka,
U jednome smjeru.
Ipak, sine, ne zagasi krhko svjetlo.
Nadrasti ružno i reci glasno:
Mržnja je pogubna, ljubav je izazovna.