Loading...
FilosofijaHistorijaKomentariKulturaPolitikaPsihologija

Civilizacija Trumpizacija

Piše: Sanjin Salahović

Po pisanju Bloomberg-a predsjednik Trump se boji. To je razlog njegovih posljednjih tweet-ova u kojima ovaj portal vidi nesigurnost i strah u odnosu na istragu Robert Mueller-a. Trump je došao iz biznisa u kome nema demokratije i u kome je šef često u ”božanskoj” ulozi. U slučaju javne uprave i ”služenja narodu” malo je drugačije. Računi se moraju polagati, komunicirati pristojno. To je i samo idejno jezgro američkog društva nastalog na temeljima iskustva protestantskog pijetističkog autsajderstva u Europi. Nije to samo izraz kršćanskog poimanja dobrote kod ljudi koji su u Ameriku ugradili svoje ideale već više interes i pragmatizam proganjanih koji shvataju da, garantujući drugima ista prava kao sebi, mogu najbolje zaštiti sebe. Tu je i recept uspjeha Jevreja koji su historijski gledano, najveći ”autsajderi” i prognanici. Svoje su iskustvo uspjeli preokrenuti u izvanrednu motivaciju za učenjem i pravednošću što ih je dovelo dotle da uzmu patent na samu Jevrejsko-kršćansku civilizaciju.

I upravo ova duboka pravila ponašanja u civilizaciji zbog čijih su potreba abrahamske religije i nastale, evolucijom iz paganstva, Donald Trump je odlučio da previdi. I ne samo previđa, nego i nipodastava. Da ne kažem nešto teže. Laž i retorika diskvalifikacije postali su normalnost. A fokus na to da se dobije šta se želi, po cijenu žrtvovanja velikog ideala poštovanja tragalačkog procesa u poimanju pojma istine, postalo je sasvim normalno. Reklo bi se dijelom njegove političke potrošačke kulture u kojoj smisao leži u jednostavnom izboru između više proizvoda na policama. Baš kao da je ”dobitak” po sebi normalan i opravdava svaku cijenu ili bescijenje, čak i u moralnome. Dijete u njemu se očito zove Machiavelli, ali srećom Amerika danas nije Italija s kraja 15. i početka 16. st.

Za razliku od situacije u svome biznisu gdje za takvo ponašanje protiv sebe ima nešto zakonskih pravila i gomilu nemoćnih uposlenika, u svojoj novoj ulozi šefa firme koja se zove USA, Trump se mora suočiti sa vjekovnim mentalitetom, kulturom ugrađenoj u detaljno razrađene institucije. One počivaju na dubokim moralnim normama i strogim zahtjevima za racionalnošću zapisanim u zakonima i vjekovima uvježbavanoj birokratskoj kulturi. Trumpova inteligencija je potpuno suprotna. Ukorijenjena u navici da za dobar osjećaj čovjek može zažmiriti na moral, njemu logičko/analitička inteligencija služi da što bolje nanosi boli neprijatelju za koga je smisao samo jedan – da bude gubitnik. U mozgu se riječi vrlo brzo spajaju sa osjećanjima, a ona odlučuju o djelima. Može se reći da su riječi djela. Zapriječen u stadiju djeteta koje nema osjećaj za cjelinu i upućeno je uglavnom na partikularan dobitak, predsjednik je ovakvom upotrebom riječi otvorio Pandorinu kutiju nemorala. U njoj djela, proizašla iz ovakve upotrebe riječi, kontinuirano ruše zajedničko, civilizacijsko, što ljudi, sa gestalt osjećajem za cjelinu, grade teškim odricanjem od svoga zarad balansa sa dobrobiti cjeline. Nakon prvih dvije godine manevara koji su relativno laki za ovu inteligenciju na kratke staze, predsjednik sad osjeća poteškoće u zapušavanju logickih rupa na svome misaonom i djelatnom brodu.

No njegov primjer, u cjelovitoj perspektivi, nije usamljen. Živimo u vremenu u kome je upotreba inteligencije koju Trump predstavlja uzela maha i pokušava da se nametne kao idejna sila koja može nositi civilizaciju dalje. Malo je pokazatelja koji mogu potvrditi kvalitetu ovakve misli u smislu civilizacijske koristi, ali ne treba previdjeti da ona predstavlja dobar dio ljudi na planeti koji na taj način “balansiraju” odnos između razuma i osjećanja. Nalazimo se u jednom veoma interesantnom vremenu globalne ”idejne demokratije” u kojoj različiti koncepti upotrebe samoga inteligentnoga u čovjeku, konkuriraju između sebe. Kako će se to završiti? Pa sumnje nema, historija to pokazuje. Ona ima svoj kontinuitet i prekide. Racionalnost je, bespogovorno, najizraženiji predstavnik njenog kontinuiteta dok god se ona odvija u civilizacijskim okolnostima. Jer, ruku na srce, pitanje je da li historija može postojati bez čovjeka koji joj i svjedoči i čuva je od zaborava. U tome poslu, koristiti inteligenciju na način na koji to čini Donald Trump, nije civilizacijski poduhvat. Barem ne u smislu nastavka razvoja Zapadnoj civilizaciji. Čeka se Robert Mueller. Ako mi je dopušteno predviđati, mislim da će američki pravosudni sistem konstituirati primjer za budućnost i da će sa njim, Trump i njegova porodica, loše proći. To bi bilo jako korisno i za elektronske medije u kojima je upotreba inteligencije, kako on to radi, postala ozbiljan civilizacijski problem.

One comment
  1. Adnan Pejčinović

    Sjajan tekst, tim više lijep jer je jezgrovit. Poenta, “trumpovska inteligencija je ozbiljan civilizacijski problem”, mišljenja sam, najozbiljnije je upozorenje našem vremenu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »