Loading...
Politika

S ove strane linije razgraničenja: Muharem Bazdu i Nenad Janković

John V. Wilhelm, Cattle

Zanimljiv, kratak redakcijski tekst preuzet sa portala deblokada.com, o fenomenu tipičnom, makar djelom, za stanje sarajevske i bošnjačke pop duhovnosti danas, gdje se minorni, prizemni, kič i šund kalibri palanačkog političkog mišljenja, plasiraju kao inteligencija, znanje i mudrost; ovdje predočeno na primjeru dvojice “respektibilnih” palanačkih šalabajzera političkog mišljenja – Muharemu Bazdulju i Nenadu Jankoviću, aka dr Karajliću.
Problem sa Bazduljom je što on politički kič, plasira kao najbolju politiku. Ideja jugoslavensta u njemu kao da živi i danas na način na koji je živjela u Gavrilu Principu 1914.  Stogodišnji rat (tako se uostalom i zove jedna knjižica koju je uredio u povodu 100 godina od terorističkog čina atentata na K.u.K. prijestolonaslijednika Franza Ferdinanda), ignorantski i neznalački neodgovorno previđajući bezuspiješna nastojanja elita jugoslavenskih naroda da ideju i dobre namjere transponiraju u djelo, (u dva navrata završeno u krvavim bratoubilačkim ratovima, genocidnom pomoru i krvi do vrata), taj  fantasta i  spavač bez voznog reda, i dalje uporno vodi sa stranica sarajevskog Oslobođenja, gdje se redovno javlja kao kolumnista i silovatelj racionalne pameti prosječnog čitatelja.
Nenad Janković je opet, prosto kazano, politički nepismena osoba. Totalan diletant. I uz to arogantan bez pokrića: tip umislio da je pisac; (tako ga i Oslobođenje plasira bosanskoj javnosti). Gledao sam ga nekoć  na tv. gdje sebe poredi s Andrićem; biva kolega Andrić i ja smo vam (Sarajlijama) sve kazali, ali niste htjeli primiti k znanju! Ostavio je traga u popularnoj kulturi ondašnje Jugoslavije. Sa mladim talentiranim prijateljima i saradnicima, tokom 1980-ih, na tragu britanske Monty Python's Flying Circus tv. serije, napravio je  anticipacijsku skeč  televizijsku seriju Top listu nadrealista; a sa rock grupom Zabranjeno pušenje ostavio je traga i na muzičkoj sceni ondašnje Jugoslavije. Ali hej, slično kao u Bazduljevom slučaju, kreativna vibracija i imaginacija u polju umjetničkog izraza, nije nužno legitimacija za penetraciju u polju artikuliranog političkog.
A problem redakcije Oslobođenja (i ne samo njihov) jeste što još ne razumiju da je antifašizam retro-maršalovog tipa, koji oni promoviraju kao rješenje danas, jednako bio fašizam (crveni) kao i onaj (crni) protiv kojeg su se Spiritus movens Oslobođenja Tito i redakcijski miljenik Raif Dizdarević nekad, i naknadno Branimir Jonny Štulić i Andrej Nikolaidis borili i bore.

Izvor: deblokada.com; objava od 17.12. 2019.
(Za bosanskepoglede.com uredio NF)

Two amigos, Mr. Bazda i dr Jaka, aka Karajlić

Na društvenim mrežama nalaze se tragovi nezadovoljstva što neki poznati i praćeni bh. mediji afirmiraju ličnosti koje su prešle liniju razgraničenja. Nakon što su otišli na onu stranu gdje važe vrijednosti suprotne onima na kojima počiva borba i ideja nezavisne Bosne i Hercegovine, neko ih uz dobrodošlicu opet dovodi u naše dvorište.

Sarajevsko Oslobođenje, tako, za jednog od redovnih kolumnista ima književnika Muharema Bazdulja, bivšeg Bosanca, sadašnjeg Beograđanina. Nije riječ o kosmopolitskoj pobudi nestalnosti življenja u jednom mjestu. Bazdulj je otišao iz Sarajeva jer je svoj ideološki iskaz najbolje mogao ispoljavati i ujedno obogaćivati upravo u Beogradu. On to i potvrđuje govoreći ‘sviđa mi se Beograd. Beograd je najveći i najvibrantniji grad u kojem se govori moj jezik, a ja sam za jezik egzistencijalno vezan’. Implicira da mu ne smeta što je Beograd i dalje grad u kojem se negira samosvojnost Bosne i Hercegovine, što se tamo i dalje herojstvo mjeri po masi zločina počinjenih po bosanskim selima i gradovima. Da ne spominjemo njihov odnos prema ostalim najvećim istinama našeg vremena kao što je pitanje srbijanske agresije na BiH, pitanje genocida, etničkog i vjerskog porijekla Bošnjaka… On je lični prijatelj sa Emirom Kusturicom koji je priznao da mu se dopadaju Bazduljevi tekstovi a to potvrđuje da su slična njihova gledišta, posebno ona o etničko-političkim i historijskim odrednicama ovih prostora. Bazdulj dijeli Neletovu i Kusturicinu predstavu o Sarajevu.

– Sarajevo je već odavno izgubilo svoju multietničnost i multikulturalnost kakvu je imalo prije i tijekom rata, rekao je kolumnista Oslobođenja u jednom od intervjua.

Nije ovaj književnik mogao izbjeći ni temu vehabizma koja je kreirana i predimenzionirana s ciljem pravljenja paralele velikosrpskoj i velikohrvatskoj hegemonističkoj i zločinačkoj politici. Svoj doprinos pumpanju ove teme dao je napisavši knjigu ‘Mali prozor’ 2002. Mogla bi se podugo nabrajati toksičnost kolumniste Oslobođenja, kao što je ona kada je, nakon masakra na Novom Zelandu, pokušao olakšati tešku činjenicu da je Radovan Karadžić bio inspirator za zločinca Brendona Tarranta, pa je kolumnista poručio ‘zaista nema nikakve potrebe da se “našim” proglašavaju i zločini na drugom kraju svijeta’.

Rođeni Travničanin, odigrao je svoju ulogu i tokom slučaja Peter Handke. Bazdulj se u nekoliko tematskih emisija na srbijanskim televizijama, od kojih je neke i sam uredio i vodio, svojski potrudio da neutralizira negodovanja protiv Handkea. Tako je i direktno poručio da mu je drago što je austrijski mu kolega dobio Nobelovu nagradu za književnost. Bazdulj je išao dotle da je štokholmske proteste majki Srebrenice i ostalih predstavnika žrtava sistema kojeg je Handke podržavao, nazvao provokacijama.

Porazno je što Oslobođenje i urednica Vildana Selimbegović afirmišu čak i Neleta Karajlića i bez imalo zadrške njegove gluposti donose kao mudrosti dana. Na kraju, mogu Bazdulj i Nele ponešto pametno reći oko ekonomije, muzike, književnosti, ali njihovi stavovi o velikosrpskoj agresiji, opsadi Sarajeva i Handkeu su presudni podaci u njihovim ličnim kartama i oni ih zanavijek kompromitiraju. Nažalost, argumentirajući to proširivanjem spektra stavova, ovako Oslobođenje daje priliku da se lažljive teze uspostave kao legitimna stajališta. Ako se tome doda da su one, u Bazduljevom primjeru, složene u pitak književnički izraz, sam po sebi snažan i uvjerljiv, pitanje je vremena kada ćemo etablirati najveće laži i izdaje kao jedan od legitimnih pogleda na istinu.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »