Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXXVII Jedna šepava žena, sa sivom i razbarušenom kosom, penje se bosa stepeništem. Nosi jedan iznosan džemper i ofucanu suknju. “Znam da ste vi Dijanin cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXXV U daljini stoji jedna grupa staraca, najniži od njih je naslonjen o jedan drveni štap. Gracija se smije, ne uspijevam da podjelim sa njom cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXXIII Samo zaustavljen primjećujem prostor u kojem se nalazim, ponovo vidim stepenice i vrata. Na pločniku svud unaokolo krpe, najvjerovatnije ostaci šalova i haljina. Sjednem cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXXI Jedno utočište u šumi, jazbina neke životinje ili jednostavno jedno nenastanjeno zdanje velikih dimenzija, približim se, fasada je okrnjena, natopljena jednom masnom supstancom koja cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXVIIII Sunce sija iz svih osam vrata, ulazeći na jedna ući ću na sva ostala. Ulazim na prva. Nađem se na istoj livadi na kojoj cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXVII “Diogene gdje je tvoj fenjer?”, pita ispovjednik. U mojim rukama magle nema. Ne vidim drugu svijetlost do onu od pare. Moja egzistencija je je cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi   XXXV Ne čuje se više žubor talasa, ispred mene nema više mora, poslije komandnog mosta je, u daljini tama, noć je zaprljana zelenim mrljama. cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi XXXIII Otvorim oči i dišem, mišići su mi obamrli, trup i ruke vezane jednim kanapom, mrak je, noć, nema horizonta, čujem korake ali ne vidim cijeli clanak

Sa italijanskog preveo Erman Jakupi   XXXI Prepješačimo tamno predvorje i stignemo do žutih vrata na istom spratu, Dijana ih otvara a ja osvjetljavam fenjerom. Sunce nas zasljepljuje, nisko je cijeli clanak