Loading...
Politika

Schrödingerova ruska mačka

Photo: UK Daily News

Autor: Jasmin Malkić

Urbana legenda iz sredine devedesetih godina prošlog vijeka kaže da je tadašnji Premijer Velike Britanije John Major prilikom bilateralnog susreta pitao Predsjednika Ruske Federacije Borisa Yeltsina “Borise Nikolajeviču, možete li mi molim vas u jednoj riječi opisati stanje ruske ekonomije?”, na šta mu je ovaj odgovorio sa “Dobro!”. “A, kako biste ga opisali ako biste koristili dvije riječi?”, nije odustajao Major. “Nije dobro.”, odgovorio je, tog dana očigledno raspoloženi ruski Predsjednik. Jedna od poruka ove, vjerojatno izmišljene anegdote, je da se istina o stanju u Rusiji ne može saznati iz izjava, razgovora i službenih priopćenja.

Poput stanja one čuvene Schrödingerove kvantne mačke, koja je u svojoj neprovidnoj kutiji istovremeno i mrtva i živa sve dok se kutija ne razbije, istina o stanju u Rusiji se može saznati samo iz dramatičnih događaja u kojima se ona više ne može sakriti, što je usporedivo sa razbijanjem simboličke kutije obmana, laži i propagande. Takav događaj desio se u februaru prošle godine kada je Rusija potpomognuta Bjelorusijom izvršila brutalnu vojnu agresiju na Ukrajinu, pri čemu se cijeli svijet konačno mogao uvjeriti u pravo stanje Schrödingerove ruske mačke.

Oružani sukob Ukrajine i Rusije, u svom intenzivnom i otvorenom obliku, star je već preko godinu dana a kraj mu nije na vidiku. Ono što se samo moglo nazrijeti ljeta 2008. kada je Rusija djelomično otvorila karte i intervenirala u Gruziji postalo je očigledno prošle godine u Ukrajini – ruska vojska pokazuje osobine klijentelističke organizacije u kojoj je sve manje mjesta za sposobnost a sve više za političku podobnost i ljude opterećene optužbama za teški kriminal, pa čak i ratne zločine. Ma koliko su takve stvari možda i poželjne u nekoj mafijaškoj strukturi, u jednoj profesionalnoj vojnoj sili ih ne bi ih smjelo biti.

Uspješna vojska sebi između ostalog ne može priuštiti da postane socijalna ustanova za udomljavanje nesposobnih kadrova, praonica novca za poduzeća u vlasništvu osoba bliskih vlastima ili utočište za ljude koji bi inače sjedili u zatvoru i izdržavali višegodišnje robije. Prvo može voditi do loših taktičkih odluka koje neposredno donose gubitke u ljudstvu i materijalu, drugo može značiti da vojska nije opremljena onim što joj treba već onim što je povlašteni ponuđač imao viška na skladištu, a treće od kriminalaca stvara heroje, potpuno obrće sistem vrijednosti i nagriza društvo iznutra. Može neko misliti šta hoće o NATO savezu, ali to je u njihovim vojskama svedeno na minimum – NATO vojnici su profesionalci koji imaju sve što im po ugovoru pripada i to ne nužno zato što su vlasti u njihovim državama manje korumpirane od ruskih već zbog postojanja slobode govora i jakih institucija građanskog društva koje mogu efikasno reagirati na uočene nepravilnosti. Rusija je sposobnost takve reakcije, ako ju je ikad i imala, davno izgubila i pitanje je postoji li u toj državi iko ko može i smije Predsjedniku saopštiti išta drugo osim da sve ide po planu.

S druge strane, ono što se u ukrajinskoj vojsci i državi dešavalo od prvih oružanih čarki sa ruskim paravojskama 2014. po svoj prilici je suprotan proces. Vojska koja je tada na Krimu bez neke posebne borbe polagala oružje, vojska u čijem je rukovodstvu po svoj prilici bilo previše nesposobnih ljudi bez odlučnosti i vizije postala je sila čiji vrhovni komandant, kada mu ponude da ga izvuku iz ugroženog Kijeva, ima snage reći kako mu “treba municija, a ne prijevoz”. Da ovakva odlučnost inspirira odozdo nadole svjedoči i poruka ukrajinskog vojnog radio-operatera sa Zmijskog otoka na samom početku rata. Suočeni sa daleko nadmoćnijim ruskim okupacijskim snagama, ukrajinski vojnici su tada ruskom vojnom brodu koji im se predstavio i pozvao ih na predaju, bez puno oklijevanja sročili odgovor čija transkripcija otprilike glasi “Ruski vojeni korabl, idi na khuj”, a čije značenje na slavenskim jezicima nije neophodno prevoditi.

Najnoviji primjer ove brutalne odlučnosti i dokaz da Ukrajina dobija barem propagandni rat je kratki video snimak zarobljenog ukrajinskog vojnika koji prije nego ga zločinački strijeljaju ne moli za život već izgovara “Slava Ukrajini!”. Hoće li Ukrajina dobiti i ostale aspekte rata, što bi značilo i podizanje plavo-žute zastave u sevastopoljskoj luci ovisi u velikoj mjeri od pomoći u vojnom materijalu koje joj upućuje slobodni svijet, ali i od brzine kojom ta država nastavlja graditi institucije demokratskog društva. Te institucije nisu puki instrument korekcije vlasti već i mehanizam kojim se na prava mjesta promiču sposobni ljudi, a ishod rata u konačnici ipak zavisi od njih.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *