Stećci, Park prirode i nekropole Blidinja
Nihad Filipović
Ima taj nalaz pomena toponima Bassania u Antonini Itinerarium, rimskom prikazu pomorskih i kopnenih puteva i distance između navedenih lokacija, s kraja II. ili početka III. stoljeća n. e. Ovo mi se oDkrilo zahvaljujući Suadu Haznadareviću i Emiru Medanhodžiću i njihovom interesu za historiju, tokom saradnje na pripremanju objavljivanja niza njihovih priloga, u kojim se bave nekim najranijim aspektima historije Bosne. Ono što je sačuvano do danas od Antonini Itinerarium može se u raznim, dužim ili kraćim verzijama, naći i na internetu, ali je uvidom nemoguće precizirati gdje je locirana rečena Bassania.
Poznato je da se, za rimsko-ilirskih ratova, u izvorima pominje 168. godina s. e. i oBsada grada (utvđenja, gradine) Bassania, u južnoj Iliriji, blizu grada Lissus (danas grad Leche, sjevero-zapadna Albanija). I dok je od ranije poznata lokacija grada Lissus, lokacija grada Bassania je ostala nepoznata do 2018. kada je tim albansko-poljskih arheologa oDkrio ostatke neke gradine za koju se smatra da je Bassania. (Pogledati prilog na engl. jeziku:
Za Bassaniu se smatra, da je uništena negdje do prvog ili u prvom stoljeću n.e. I da je nakon toga zaboravljena i ne pominje se u historiji. Pa je to razlog da je neki putopisi iz novijeg vremena (unazad nekoliko stotina godina) ne pominju, a detaljno opisuju druge toponime u tom Regionu.
No nakon 2018. i pronalaska ostataka gradine za koji se smatra da je Bassania, a u kontekstu činjenice da pomen toponima Bassania nalazimo u rečenom rimskom Prikazu pomorskih i kopnenih puteva s kraja II. ili početka III. stoljeća n. e. {što znači da toponim (ime, pojam), nakon uništenja Bassanie, nije zaboravljen}, postavlja se pitanje – gdje je ta Bassania koja se tu pominje?
Jer ako je Bassania uništena, najdalje do I. stoljeća n. e. (pa je nanovo, nakon jače od 2.000 g. oDkrivaju) – koji je onda to toponim i lokacija koju Rimljani pominju, u rečenom Antonini Itinerarium, s početka III. stoljeća n- e. Ako je isti, onda gradina Bassania nije uništena, eto ni do početka III. stoljeća n. e. A ako nije isti, ako je gradina Bassania zaista uništena najdalje do I. stoljeća nove ere, onda je pitanje – o kojem je tu toponimu riječ i da li je moguće pojam prenesen u vremenu i nastavlja “živjeti”? Ali, gdje?
To bi bilo jedno. A ima i drugo.
Ima i taj Teofanov (Theophanes Homologetes) pomen Bosne iz VII. st. Teofan, u ljetopisu, u historiji poznatim pod pod nazivom ”Theophanis chonograhia”, pominje Bosnu u VII. stoljeću. Prema Haznadareviću i Medanhodžiću, to je zapis u kome se po prvi put spominje Bosna kao posebna državna zajednica.
“Ona djeluje kao banovina u okviru jedne šire zajednice od sedam banovina. Na osnovu ovog zapisa se slobodno može postaviti teza da su te banovine, pa tako i Bosna, morale nastati još i ranije”. (S. Haznadarević & E. Medanhodžić, Od Batona do Kulina, str. 139, izdavač – Fondacija Čuvari baštine Bassania & GS TMT d.o.o. Travnik)
Ali, ako su gornji nalazi istina, onda pada teza o prvom pomenu Bosne u X. stoljeću, u djelu Konstantina Porfireogeneta – De Administrando Imperio – O upravljanju carstvom, (usput veliki dijelovi su tu prepisani od Teofana) i konsekventno, pada teza i o banu Boriću kao prvom bosanskom banu i Kulinu kao drugom. Jer, kao mogu biti prvi i drugi u XI. i XII. st. ako Bosnu kao poseban entitet u VII. st. pominje Teofan u hronografiji? I na tome onda, zapravo, pada dosadašnja konstrukcija historije našeg prostora, koja, kao što vidimo, na započinje Porfirogenetovim pomenom i slavenizacijom, nego je njome nastavljena, a korijen joj je evidentno dublji.