Nihad Filipović
prvo je bio mali
i sve mu je bilo malehno
al’ potaman:
i majičice
i košuljice
i vestice
i pantalonice
i cipelice
i džemperčići
i sakoičići
i kašičice
i viljuščice
i sahančići
i sve
sve mu je bilo malehno
poodrast'o
pisao je pjesme:
veli –
” Usmrćen
bez metka i noža, sada leži opružen
k'o jagnjeća koža”
tad umisli veličinu
i sve mu posta tijesno:
i majice
i košulje
i veste
i pantalone
i cipele
i džemperi
i sakoi
i kašike
i viljuške
i sahani
i profesija
i poezija
i ambicija.
i sve
sve mu je bilo potijesno
te iako rekoh
pjesnik ‘kano da je bio
sve vrijeme on je
druge snove snio
onda veliki i jaki posta
i bilo ga je svuda:
na zemlji
u zemlji
na granama
pod granama
u vodi
u zraku
u mraku
ma svuda
svuda ga je bilo
al’ ni to njemu ne bi dosta
zločinac ratni on onda posta
uđe u povjest
i tu takav osta
eto tako
krug se tu zatvorio –
” usmrćen bez metka i noža ”
on je opet mali
kakav je i bio