Loading...
Psihologija

Osnovni pojmovi teorije uma Karla Junga

Carl Jung, 1875 – 1961.

Amna Dumpor

Švajcarski psihijatar Carl Jung bio je zainteresovan za način na koji simboli i zajednički mitovi prožimaju naše razmišljanje i na svjesnom i na podsvjesnom nivou. Jung je u početku radio s kolegom psihoanalitičarem Sigmundom Freudom. Freudova Interpretacija snova iz 1889, je rad u kojem se istražuje značaj ponavljajućih tema i motiva u snovima ljudi, te je nastojao da shvati njihovu relevantnost za psihu subjekata i njihovu mentalnu dobrobit.

Međutim, Jung i Freud su kasnije krenuli različitim putevima, ali je ostalo Jungovo neslaganje sa Freudovim naglaskom na uticaj bioloških faktora kao što je libido (erotska ili seksualna energija) na ponašanje i ličnost. Umjesto toga, Jung se fokusirao na um.

On je razlikovao ličnost ili sliku nas samih koje predstavljamo svijetu, iz naše sjene, koja se može sastojati od skrivenih tjeskoba i potisnutih misli. Jung je takođe zapazio odnos između ličnog nesvjesnog, (lične uspomene i ideje pojedinca), i kolektivno nesvjesnog, (set sjećanja i ideja koje su zajedničke ljudima).

Zajednički koncepti, koje je Jung opisao kao arhetipove, prožimaju kolektivno nesvjesno i pojavljuju se kao teme i likovi u našim snovima i u  kulturi – na primjer u mitovima, knjigama, filmovima i slikama.

Jung je osjetio da nejedinstvo među mislima u osobnoj podsvijesti i svjesnom može stvoriti unutarnje sukobe koji mogu dovesti do određenih tjeskoba ličnosti. Takvi unutrašnji sukobi bi se mogli riješiti, tvrdio je Jung, dopuštajući potisnutim idejama da se pojave u svjesnom i upotrebnom (umjesto što se potiskuju i uništavaju), stvarajući tako stanje unutarnje harmonije, kroz proces poznat kao individualizacija.

U ovom kratkom informativnom članku osvrnut ćemo se na ključne elemente Jungove teorije o uma i njegovo razumijevanje tzv. arhetipova, i vidjet ćemo kako su njegove ideje utjecale na modernu psihologiju.

LIČNOST

Ličnost se razlikuje se od našeg unutrašnjeg bića. Jung je primjetio da svako od nas ima identitet koji kao predstavu o sebi, nastojimo da projektujemo drugima. To je označio pojmom persona; koristio je latinski izraz, (koji se može odnositi ili na ličnost osobe ili masku, npr. glumca u pozorištu), namjerno, jer se persona (znači predstava o sebi) može konstruirati iz arhetipova u kolektivnom nesvjesnom ili pod utjecajem ideja o ulogama pojedinaca u društvu.

Na primer, za oca u našem kolektivno nesvjesnom, možemo usvojiti predstavu ili slike za koje se smatra da su tipične za oca – ozbiljan ili disciplinirajući na primer – a ne one koje odražavaju njegovu stvarnu ličnost.

LIČNO NESVJESNO

Lično nesvjesno je osobno, personalizirano nesvjesno, za razliku od kolektivnog nesvjesnog, koje se dijeli među svim osobama. Lično nesvesno sadrži uspomene za koje nismo svjesni da ih još uvijek posjedujemo; ( što može biti posljedica represije npr.)

Budući da postojimo u svjesnom stanju, nemamo direktan pristup našem lično nesvjesnom, ali se ono pojavljuje u našim snovima ili u hipnotičkom stanju regresije.

KOLEKTIVNO NESVJESNO

Kolektivno nesvjesno je ključni pojam za razumijevanje Jungove teorije uma.

Umjesto da se rodi kao tabula rasa (latinski u značenju „prazna ploča“ ) i da je pod uticajem našeg okruženja, kao što je vjerovao engleski filozof Džon Lok, Jung je smatrao da se svaki od nas rodi sa sposobnošću za kolektivno nesvjesno.

Kolektivno nesvjesno je entitet što sadrži skup zajedničkih sjećanja i ideja, s kojima se svi možemo poistovjetiti, bez obzira na kulturu u kojoj smo rođeni ili vremenski period u kojem živimo.

Npr. razne kulture su, nezavisno jedna od druge, kultivisale slične mitove, sa sličnim likovima i temama; takva je recimo ideja univerzuma.

Ne možemo komunicirati kroz kolektivno nesvjesno, ali prepoznajemo neke iste ideje, uključujući tzv. arhetipove.

ARHETIPOVI

Jungov koncept kolektivnog nesvjesnog bio je razvijen u vrijeme kada je radio sa pacijentima sa shizofrenijom u psihijatrijskoj bolnici Burgholzli.

U početku Jung slijedi Freudovu teoriju nesvjesnog razumijevanu kao psihički stratumi (stratum, bukvalno u značenju slojevi u kamenu ili zemlji), formirani potisnutim željama, a kasnije je razvio vlastitu teoriju kako bi uključio neke nove koncepte. Najvažniji od njih je arhetip.

Prema Jungovom razumijevanju unutar kolektivnog nesvjesnog postoji niz arhetipova koje svi možemo prepoznati.

Arhetip je model, slika osobe ili percepcija uloge i uključuje: majčinu figuru, oca, mudrog starca i klauna/džokera, između ostalog. Arhetipovi čine strukturu kolektivnog nesvjesnog – oni su osnova našeg ponašanje u specifičnim situacijama.

Tipičan je primjer majke. Majka jeste arhetipski model i slika kolektivno nesvjesnog, ona ima pozitivne kvalitete, pouzdana je i saosjećajna.

Svi imamo slične ideje o majki i “vidimo” je u različitim kulturama i u širem jezičkom i pojmovnom razumijevanju; npr. termin ‘majka priroda’.

Odnos majka – dijete formira se na arhetipu majke. Odnos pak otac – dijete, modelira se na arhetipu oca.

Rođenje, smrt, moć i neuspjeh takođe kontrolišu arhetipovi. Isto je i sa vjerskim i mističnim iskustvima.

Arhetipovi se često inkarniraju kroz likovi u mitovima, romanima i filmovima – npr. u špijunskoj seriji filmova James Bond, konspirativno ‘M’, utjelovljuje arhetip majke, kome agent vjeruje i na koji se “oslanja”. Slični arhetipovi prožimaju karte Tarot palube: arhetip majke se vidi u osobinama Empressove kartice. S druge strane, pustinjak npr. utjelovljuje mudri arhetip starca… itd.

Najvažnije od svega je tzv. Jastvo, kao arhetip Centra psihičke osobe – njegova/njena totalnost ili cjelovitost.

Jastvo se sastoji od spajanja svjesnog i nesvjesnog, postignutog kroz proces individualizacije.

Arhetipovi se manifestuju kroz arhetipske slike u svim kulturama i religijskim sistemima, u snovima i vizijama. Zbog toga se veliki interes Junga za psihu fokusira na tumačenje snova i simbola kako bi se otkrila kompenzacija indukovana arhetipovima kao obilježja transformacije psihe. Riječ “kompenzacija” odnosi se na ono što Jung smatra psihičkom verzijom homeostaze, odnosno sposobnost tijela da održi određenu ravnotežu i stabilnost. Tako su arhetipovi povezani sa osnovnim funkcionisanjem naše psihe.

Jung je smatrao da religiozni život mora biti povezan s iskustvom arhetipova kolektivnog nesvjesnog. Tako se sama ideja Boga, doživljava kao arhetip na psihičkom nivou.

Kolektivno nesvjesno je univerzalni entitet koji znači da je svako ljudsko biće obdareno ovim psihičkim arhetipskim slojem od njegovog rođenja. Kolektivno nesvjesno se ne stiče obrazovanjem ili drugim svjesnim naporima; ono je urođeno. Možemo ga opisati i kao univerzalnu biblioteku ljudskog znanja, ili mudraca u čovjeku, transcendentalnu mudrost koja vodi čovječanstvo.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *