Napisao: Safet Kadić
Od Karađorđevog pogroma i progona Bošnjaka sa balkanskih prostora iztočno od Drine, na kojim su Srbi, potom, uz mentorstvo Rusa i odobrenje sultana, stvorili svoju državicu, ori se ratni poklič: – Udri balije! Ubij baliju! Kolji balije! Ubij Turčina!
I tokom agresije i genocida bošnjački neprijatelji iz okruženja koristili su kao ratni poklič protiv Bošnjaka izraz balija, očito kao eufemizam za Bošnjake, kojim su ih nastojali provocirati. I njihov šovinistički podmladak u raznim prilikama, osobito navijačke horde na sportskim terenima, skandiraju – Balije, balije! Udri baliju! Balije u provalije!
Oni, očito, ovoj riječi daju negativnu konotaciju i uvredljivo značenje u skladu sa svojim proizvoljnim asocijacijama koje kod njih proizvodi zvučanje ove turske riječi, slično kao što etimologoziraju tursku riječ bubreg asocirajući na domaću onomatopeju bubriti. Kakvi ljudi, takve asocijacije, reklo bi se!
Ali i među Bošnjacima se, još od rata, može čuti ovaj izraz sa uvredljivom i provokativnom konotacijom, kojim “časte” jedni druge. Autori ovoga eufemizma, međutim, nisu ni Srbi, niti drugi Balkanci, nego Turci, odnosno Porta, tj. sultanovi dvorjani. Ono je izvedeno iz nadimka Bali jednog čuvenog bošnjačkog buntovnika i pravednika iz 16. stoljeća, koje su mu dali Turci, a zvao se Hamza Orlović, rodom sa tvrdog grada Sokola. Tražio je reforme i više samostalnosti Bosne u upravljanju bosanskim poslovima koje bi vodili domaći ljudi, a ne strani namjestnici, da Bošnjaci ne plaćaju cijenu pogrešne turske politike na Balkanu i šire.
Ostatci utvrde Sokol na stijeni iznad potoka Sokolice,
sjeveroistočno od Gračanice, Bosna.
Turci su ga zvali Hamza Bali, a njegove pristalice nazivali su balije. (Bali je izvedeno od tur. bal, što znači med, ali sadrži i prvi dio turskog naziva evropskog poluostrva kojim su Turci vladali 500 godina, Balkan, pa je njegov nadimak imao i konotaciju – Balkanac.)
“Balkanac” je danas poprimilo pogrdno značenje u Slovenaca, ali i kod drugih u Europi. No to nije smetalo Angelini Joelly da svoj potresni film o bosanskom stradanju, nazove upravo varirajući tursko ime ovoga prastarog europskog poluostrva – In the Land of Blood and Honay tj. U zemlji krvi i meda).
Sljedbenici Hamze Orlovića su sebe nazivali hamzevije (kao i drugi blagonaklonici), a njegovi neprijatelji sa dvora zvali su ih balije, što su kasnije bošnjački neprijatelji proširili na sve Bošnjake, dodajući mu pogrdno značenje. Kako u jednom tekstu navodi prof. dr. Jusuf Ramić, Hamza Bali Orlović bio je šejh i osnivač posebnog tarikata u okviru bajramijsko-malamijskog derviškog reda, koji je prerastao u moćan religiozno-socijalni pokret u 16. stoljeću. Pogubljen je u Carigradu 1573. godine, ali je ipak iza njega ostalo potomstvo. Jedan od njegovih potomaka mu je unuk, poznati pjesnik i derviš sufija, Ibrahim Kazzaz Bošnjak, sa svojim čuvenim traktatima iz tesavufa, koji je umro u Kairu 1617. godine i tu ukopan.
Od ove osnove (bali) ima dosta prezimena na balkanskim prostorima. Prezime Balić nosi jedan čuveni travnički pčelar (i medar, koji proizvodi čuveni i višestruko nagrađivani vlašićki poliflorni med), ali i još čuveniji hrvatski rukometaš Ivano Balić (u prevodu znači isto što i Medić). Ovo prezime ima i “aginsku” varijantu kod tuzlanskog advokata Balijagića. Postoji i toponim Balinovac u Mostaru.
Možda su baš ovaj legendarni Bošnjak, Hamza Bali Orlović, i njegova herojska sudbina, bili inspiracija jednome, također velikom Bošnjaku, savremeniku i, vjerovatno, vrstniku, Hasanu Kjafiji Pruščaku, da u svome djelu Temelji mudrosti o uređenju svijeta, između ostalog, oštro kritikuje vlast, naučavajući da je pravedan vladar (vlast) jedan od uslova napredka Carstva, a laskanje i podmićivanje put u propast, te da mudar vladar ne bi trebao ignorisati savjete i mišljenja svojih podanika. (Zanimljivo je da je Pruščakov italijanski savremenik Nicolo Machiavelli naučavao upravo suprotno: da su dozvoljena sva sredstva za ostvarenje cilja, da “cilj opravdava sredstva”, što je i danas credo politike moćnih sila.)
Hamza Bali Orlović značajna je ličnost u povijesti Bošnjaka i njegovi sljedbenici balije imaju se kime dičiti. Na njega me često podsjeća hrabra heroina našeg doba, nana Fata Orlović.
I kako sad završiti? Možda baš riječima slavnog dr. Smaila Balića:
«Samo integralne ličnosti imaju izgleda da se popnu na gornji dio skale. To su oni koji žive za ideal, plemenit i velik i koji znaju na porazu graditi pobjedu. Izbjeglištvo bez duhovne podloge je kao promašeni post; ne ushićuje srce i ne potiče misao. Ima nade za sve, a posebice za one koji od nevolje naprave školu”.