Nihad Filipović
- Pitanja:
Poštovanje predsjedniče. Moj problem je pipa u kupatilu. Stalno curi. Mislim, popravljam ja to, ali ne prođe puno, majstori promjene onu gumicu, pritegnu i zašarafe što je za pritezanje i zašarafljivanje i sve u redu, mjesec, dva. A onda opet isto: procuri. Ja više para neteći ne mogu majstorima. A ne mogu ni gledati đe non stop curi. Jer i to mi nabija račune za vodu.
Osman zv. Osme, Bosnić, ulica Ravnogorska 41, Bosanska Gradiška, tj. Novi Grad.
2. Pitanje:
Predsjedniče, živim u kući koju sam stekao razmjenom, ono odmah iza rata, sa jednim iz Ključa. Ja njemu svoju kuću u Ključu, a on meni svoju u Novom Gradu. Uglavnom, napravio sam dobar poso, ali jedno ne štima. Svake zime, jesu li temparature ispod nule i to potraje malo duže, u zidu u kupatilu, zamrzne mi, pa popuca cijev. Onda se na zidu i sa unutrašnje i sa vanjske strane, čim temparatura ode iznad nule, pojavi velika fleka od vlage. Onda krene otpadanje fasade i maltera sa obe strane. Onda ja to moram popravljati jer ne može tako dočekati slijedeću zimu. A slijedeće zime opet isto. Koji je najbolji način za trajno rješenja ovoga problema?
Branko Popović, zv. Pop, iz Novog Grada.
3. Pitanje:
Dragi predsjedniče. U mene je porodica, nas šestoro, a kao kupatilo i abort jetamo zajedničko, tj. u jednoj su namjenskoj prostoriji. Stan je veći, ostalo još od Austrije. U mene mi ga ćaće dobio dok je vodio opančarski kombinat, đe bi ja dobio takav stan. Ali u stanu je samo jedan WC i to u kombinaciji sa kupatilom, pa ujutro, čekamo u redu kada će koji koristiti jedno ili drugo. I tom je problem zbog kojeg Vam pišem. Nema mogućnosti da se to nekako pregradi i razdvoji, a ne bi ni vrijedilo ulagati jer je stan stariji i dotraj’o, pa prosto ne znam šta mi je raditi. Poseban je problem kad se odvodna cijev začepi, a to je u pravilu i nije ni čudo jer tu jednu šolju koristimo takoreći serijski.
Špiro Radak, zvani Redenik, ulica Ravnogorska bb. 41., Novi Grad.
Odgovori gospodina predsjednika:
Ovdje dakle imamo tri veoma slična problema. Sva tri su iz Novog Grada. U prošlom ratu, Novi Grad smo, kao što je poznato, mukotrpno i uz žrtve oslobađali i fala Bogu i našim junacima i oslobodili, ali je očito da su u gradu, iako oslobođenom i novijem od onog starog, ostali stari problemi. Govorio sam ja svojevremeno, trebalo je to potpuno poravnati i krenuti sa livade sa izgradnjom Novog Grada, no me nisu tada slušali. Ali, sada šta je tu je. Imamo konkretne probleme koje valja rješavati. Pa krenimo. Najprije ta Osmanova pipa.
1.
Dakle, Osmane, ovako. Nema sumnje da je problem sa kojim se ti suočavaš višestruko složen. Jer, gdje god voda curi, problem ima tendenciju multipliciranja. Šta recimo, da kojim slučajem poslije upotrebe kupatila, neko u domaćinstvu zaboravi odčepiti odvodnu cijev? Voda u tom slučaju i dalje curi u kupatilo, prelije se preko kade i kao rezultat imamo puno veći problem, a to je poplava u domaćinstvu…
Ako to još procuri niže komšiji, a on je druge narodnosti, eto čovječe i problema među narodima. Zamisli samo kako bi to mediji popratili. “Osman i Jovan u sukobu zbog pipe”. Oni radikalniji bi prizivali radikalne mjere: “Dole pipe”, “Ne damo naše pipe”, “Napolje s pipama”. Pa je li nam to treba Osmane? Naravno da ne treba.
Prema tome, nema dileme: tamo gdje je pipa u kvaru, pa voda curi, tamo je problem. Međutim, i tu ne smije biti nikakve dileme, to je poroblem sa kojim se moramo suočiti i koji moramo prevazići. Ti si Osmane pravilno to uočio, ali je tvoj problem što neuočavaš pravilan put za saniranje problema. Pozitivno je što neodustaješ i uvjek iznova pristupaš rješavanju. Ali, očito je, problem ne možeš riješiti stalnim pozivanjem majstora da popravlja nešto što se ne može popraviti. Ovo zahtjeva duže objašnjenje, ali pokušaću kratko.
Prvo, vlada favorizuje domaću proizvodnju pa smo tako i za te gumice za pipe, kao recimo i za čačkalice, šibice, toaletni papir, papirnate maramice za nos i ruke, eksere, rajsnegle i slično, sve smo mi to fino propisima uredili forsirajući domaće proizvođače. Zašto da nam stranci kupe kajmak. Smatrali smo da naši proizvođači vladaju tehnologijom i imaju znanje, ali eto, ispostavilo se kako je i tu rat učionio svoje, tako da je još uvjek kvalitet konačnog proizvoda, tj. u tvom slučaju Osmane, tih gumica za pipe, loš, pa se iste troše već nakon par mjeseci upotrebe.
Dalje, među nama rečeno Osmane, naši proizvođači, majstori, a i vlada, nisu ni zainteresovani da se unaprijede kvalitet konačnog proizvoda. Zašto? E tu je u pitanju viši, državni interes. Na našem malom tržištu, proizvođači i majstori mogu ostvariti nekakav profit samo ako je obrt ubrzaniji. Ukoliko bi te gumice za pipe bile kvalitetnije i trajale duže, smanjio bi se obrt i proizvođačima i majstorima. I šta bi onda bilo od nas: haos i rasulo. Proizvođači i majstori na gubitku, vlada isto tako, jer se smanjuju budžetski prihodi. A čim je budžet prazan trpe penzioneri, trpi obrazovanje, policija, državna administracija… i tako dalje i tako dalje.
Dakle, to se ne smije dozvoliti. Zato u mene mi vlada vodi politiku Naše pipe, naše gumice. I to je pravilno. Je li tako Osmane? Jašta je nego tako! Eto sada znaš zašto naša vlada nema interesa da se podigne kvalitet gumica za pipe.
Nego, da skratim, u datoj situaciji Osmane, za tebe je najbolje da prodaš kuću i tvoj je problem riješen. Nažalost, ti to nisi uradio dok je bilo vrijeme, odmah iza rata, kada se među entitetskom razmjenom moglo doći do povoljnog riješenja ili, nešto kasnije, dok su cijene bile veće.
Međutim, bolje ikada nego nikada. Koliko mi je poznato u Teheranu ispod Trebevića, tamo tvoji, mislim muslimani, nemohj pogrešno razumjeti, jel’, svi smo mi ipak svoji, ovaj problem nemaju, jer su im te gumice za pipe uvozne. Tako da je za tebe Osmane najbolje riješenje ipak prodaja. I ne sanjaj o kupovini tih gumica u Teheranu. Jer sve da ih i kupiš tamo, nećeš majkoviću ovdje naći majstora da ti to korektno uradi iz razloga naprijed objašnjenih. Zato, prodaj to druškane, kupi odgovarajuću kuću u Federaciji i problem riješen. To ti je moj iskren predsjednički savjet.
2.
Što se tiče Brankovog slučaja, tu nikakva popravka ne dolazi u obzir uglavnom iz razloga koji su naprijed objašnjeni u Osmanovom slučaju. I međuentitetska razmjena otpada, jer je to vrijeme uglavnom iza nas i taj je proces manje više završen. Sve što je naše i vrijedi, već je sa nama, u našem entitetu, a one preostale, ne vrijedi ni pominjati. Tako da Branko brate nemaš sa kim mijenjati sve i da hoćeš.
Prodaju ne preporučujem. Taj ti je iz Ključa podvalio, a nisi ni prvi ni posljednji. Evo meni sa zgrade vlade otpada ono ukrasno staklo. Da samo znaš kolko je meni muslimana radilo na tom objektu. I to mi je fala, što sam zaposlio ljude i dao im lebac u ruke; to što sada otpada ukrasno staklo sa fasade zgrade vlade, to mi je fala. E tako mi i treba, kada glumim dobrotu. “Dobar i budala, dva rođena brata“, moj Branko.
I ta tvoja kuća je ko ovo u mene mi vlade staklo – visi dok ne otpadne. Zato sam ja, zbog takvih kućerina kojih je Novi grad pun, svojevremeno i predlagao da se to lijepo poravna, pa da sa ledine krenemo sa izgradnjom pravo novog grada. U Prijedoru su to fino uradili, poravnali ono ruglo od muslimanske Stare čaršije i riješili se belaja. Sada tamo to muslimani ponovo grade. Ako, bar smo pomogli u rješavanju onog rugla, a i zaposlilili smo ljude. Ali eto, u Novom gradu nisu imali sluha za mjere koje je nalagao trenutak i vrijeme. Sada, šta je tu je.
Ti Brane imaš tu muslimansku kućerinu i imaš problem. Miniraj brate i riješi se belaja. Da ti pravo kažem i ja mislim da bi mi najbolje bilo isto uraditi sa ovom vladinom zgradurinom. Otkako je staklo počelo frcerati sa fasade, ne mogu je očima gledati. Niti mi se unutra ulazi, pa sam više u mene mi na imanju nego na kojekakvim sastančenjima u toj zgradurini.
Dobro, da ne duljim, znači – minirati, pa opet iz početka, ali šta bi ti preporučio jeste da, kada uđeš u taj posao, radiš samo sa našim, domaćim ljudima. Trebaju i naši ljudi nešto zaraditi. A ovim iz fildžanistana se brate ne može vjerovati. Je li tako? Jašta je nego tako!
3.
Konačno, imamo i ovaj problem Špire Radaka zvanog Redenik. E nadimak ti pravi zemljače. Moja mi je služba dojavili da to vučeš iz rata gdje si iskazao junaštvo i bio ranjen kada smo ono oslobađali Bratunac. Neka si tu sretne rane junače. I još da ti kažem, svaka ti čast. U tebe baš proširena reprodukcija u porodici. Samo tako Redenik. Dok je u tebe i takvih kao ti metaka, ništa se ja nebirigam za našu državu.
E, a što se tiče problema koji imaš, šta brate da ti kažem? Eto do čega nas naša aljkavost na kraju dovede: nema đe narod, s oproštenjem, pošteno ni srati. A problem je eskalirao, pa je sada očito nerješiv. Stan je to, ne možeš na svoju ruku dići ruke od svog. A sam kažeš, ne vrijedi ni ulagati. Staro je to i dotrajalo, pa sve što bi uložio je bacanje para. Jer eto i odvod je zastario i više začepljen nego protočan.
Nego brate daj pogurajte to ti i ostali stanari u Skupštini opštine, onako pravo složno, potorite te okupatorske stalaže od stanova i krenite u novu izgradnju i stanova i kanalizacije i svega što ide uz to. Ja to godinama ponavljam, al džaba. Ne slušaju ti dole vaši u opštini. Kažu đe ćemo sa narodom? Treba i narod mjesto za spavanje i olakšavanje. Čuj, đe ćemo s narodom? Pa narod je najjača marva. U nas će narod i pod šljivu samo kada ima cilj. Je li tako Redenik? Jašta je nego tako!
Ma briga njih za narodom, moj Redenik. Važno su njima njihove foteljice, limuzine njihove plate i da oni imaju đe kenjati… I zato, uvežite se brate i pravo na opštinska vrata. Valjda će ti vaši dole konačno shvatiti, kada im se predoči da narod nema đe pošteno ni olakšati se, da je krajnje vrijeme,da stvar uzmu u svoje ruke.