Loading...
Na današnji dan

A tebi svejedno

Naslovnica, Aldous Huxley – Vrata spoznaje

Nihad Filipović

I tako, dođe čovjek u neke godine kada mu je svejedno – i šta drugi o njemu govore i kako razumiju ono što on govori. Kažeš, a dovoljno si mudar da znaš da je uvijek bivalo i biće, i onih koji će razumijete baš onako kako si nanijetio da te razumiju, a i onih koji će navrat-nanos isprevrtati značenje onoga što si rekao.

Ovi prvi su saglasni sa onim što si rekao ili im je, poput tebe – svejedno, pa su otvoreni za tvoju istinu, koja lako može postati ili već i jeste njihova. Ovim drugima nije svejedno. A ako im nije svejedno znači da imaju interes, koji ne mora obavezno biti materijalan – novac, imetak i šta tu sve već spada i ne spada, nego može korespondirati sa najdubljim emotivnim osjećajima takvih.

Kako god, to je ono što ih pokreće u razumijevanju onoga što im govoriš. Takvi stoga tvoju istinu razumiju “s brda s dola” isprevrtanu i u takvom razumijevanju nalaze unutarnji mir i opravdanje za svoje postupke.

A tebi svejedno.

(27. 8. 2017.)

PRVO PUTOVANJE

Daruje mi Esmir Salihović, zapravo njegova mati, a moja poštovana rodica Fadila, njegovu knjižicu pjesama Čašica razgovora.  Rekao joj: “Dadni Nihadu kada navrati”.

Davno ima tome ihajj, Esmir se nije bio ni rodio, njegov otac Mujo Salihović, na jednom skupu građana Ključa, gdje se govorilo o podizanju još nekih spomenika ratu i revoluciji, reče, biva – lijepo je to, ali imamo ih već, a možda bi bilo bolje novac usmjeriti na izgradnju kakvog pogona, fabrike itd. pa da zaposlimo nezaposlene.

Mujo se držao postranice od politike. Ozbiljan čovjek, škrt na riječima, bavio se strukom – jezik i književnost predavao u srednjoj školi. Ali, kada šta reče, misao je duboka iza riječi. Tako da ga nisu sankcionirali zbog tog male verbalne gimnastike van očekivanog reda, ali, sjećam se živo, (bio sam na tom ZBRLJU – čitaj Zbor radnih ljudi), s kakvim ćutljivim iznenađenjem – ono gdje samo pogledi govore – prisutni popratiše te njegove riječi. Takvo vrijeme bilo – kažeš li šta mimo očekivanog i opće-podrazumijevajućeg, na crti si, pa na šta okrene.

Nejse, par decenija poslije, evo mi njegov sin darova rečenu knjižicu pjesama. A tamo i ova:

PRVO PUTOVANJE

Pedesetih godina prošlog vijeka
U svojoj šezdeset i trećoj godini
Fatima krenula na svoje prvo putovanje.
Prevozno sredstvo – konjska kola.
Relacija Sanski Most – Ključ.
Prevalivši nekih pet-šest kilometara puta
Začuđena viđenim
Priupita Bajru kočijaša:
“Dragi Bajro, je'l ovo sve Titina Jugoslavija?

Vala, ni kraćeg nalaza ni preciznije dijagnoze!

(27. 8. 2011.)

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *