Nihad Filipović
7. 1. 2019.
Ovako mi jedan Aćim Stanić danas komplementara:
– Filipoviću, čini mi se da si jedini u bošnjačkom narodu koji misli svojom glavom i nisi zaslepljen titoističkim lažima i propagandom: aferim ljudino.
Nije zbog komplimenta (mada mi je drag, razumljivo), jer ne držim ja puno do tapšanja po ramenima, a bezbeli, nisam ni jedini koji nastoji politički misliti slobodno i izvan stega formativnog obrazovanja onog vremena, onih vrijednosti i odnosa. Nego, interesantno mi je to jer dolazi od čovjeka Srbina (uz put, meni nepoznatog), gdje se vidi kako on vidi Bošnjake i taj titoistički narativ, koji, poput cunamija, hara društvenim mrežama; (a znam da Bošnjake tako u prosjeku Srbi doživljavaju).
Dok se Bošnjaci ne odlijepe od te ideološke boljševičke gube koja ih još drži pod visokom temperaturom, istinski se okrenu Bosni umjesto gavrilanju, narikanju i kukumačenju za maršalom Balanserom, Jugoslavijom i onim što je nepovratno prošlo, kao narod, sebe i svoj interes postave u centar svojih političkih nastojanja (ničim pri tom ne zakidajući prava bosanskih historijskih naroda, Srba i Hrvata, plus svih Ostalih), nejma tu hajra.
Bog, Bosna i Bošnjaci.
7. 1. 2017.
Javno ne čestitam pravoslavni Božić, a nemam ništa protiv privatno ga čestitati mojim prijateljima, ne prevrtranetrima i kobajagi pravoslavnim na kub, nego onim rijetkim iskrenim, skromnim vjernicima što se ne razmeću i ne mašu vjerovanjem kao zastavom kojom legitimiraju svakav smrad i nečovještvo.
Ne čestitam javno budući Srpsku Pravoslavnu Crkvu držim odgovornom za duhovno pripremanje genocida nad bosanskim muslimanima. A izvinjenja, pokore i pokajanja nema.
I dok je tako, ja toj popovskoj bulementi ne čestitam.