Nihad Filipović
I velju, Šaban lafčina i humanista. U rukavicama osvajao vlast. A Brko diktator i ubica. Ubijao u ime vladanja. A ideja ista, pokret isti, ciljevi isti, organizacija ista, razumijevanje prava (Mi smo pravo) isto, metodi borbe (terorizam) i obračuna s političkom opozicijom (ubijanje i progon) isti. I neprijatelj isti – buržuji, kulaci i svi koji nisu uz nas.
Pa je Brkina tajna policija, na njegovo naređenje (dokument postoji) u Katinskoj šumi, kod Smoljenska, nakon podjele Poljske u dogovoru sa Hitlerom (pola Njemačkom rajhu, pola Ruskoj tzv. sovjetskoj imperiji; poznati Molotov – Ribentrop pakt iz augusta 1939), u aprilu-maju 1940. godine, pobila blizu 22.000 poljskih oficira, intelektualaca, popova. Cilj masakra je bio uništiti potencijal za samostalno vođenje Poljske (posebno obezglaviti i tako onemogućiti rađenje neke nove vojske, pojavu nekog novog mogućeg pokret za poljsku samobitnost, zavisno od razvoja događaja). SSSR je sve do 1990. poricao odgovornost za Katinski masakr. Nakon 1985. i Jeljcinovog prevrata u Moskvi, priznali su, a Jeljcin se izvinio poljskom narodu.
Gore, potpisivanje Sovjetsko – Njemačkog pakta, 23. augusta 1939.
A u tzv. Blajburškoj aferi (što je tek zajednički nazivnik za lanac ubijanja od jugoslavensko-austrijske granice, pa putevima smrti, nazad, dublje u Jugoslaviju, do tih i tih odredišta na kojima su preživjele privođeni i dalje selekcionirani), u maju 1945, na samom kraju rata, Šabanovi specijalci su pobili između 35. do 50.000, moguće i više, zarobljenih neprijateljskih vojnika što su bježali ispred partizana na zapad (poražena vojska NDH, ustaše, četnici, bjelogardejci i općenito neprijateljska opozicija komunističkom pokretu, ali i njihove porodice, supruge i djeca). Dokumenta sa Šabanovom naredbom nema, ali naravno, bez znanja vrhovnog komandanta, takav zahvat ni u teoriji političkog laganja i spinovanja, ne prolazi.
Motiv ubijanja bila je, navodno, osveta (princip drevne pravičnosti – oko za oko, zub za zub), ali se ubijalo na način odmazde (ofrlje ubijanje). Dočim je stvarni cilj ubijanja bio – uništiti svaku moguću opoziciju novom poretku koji se, u novoj Jugoslaviji, zameće nakon kraja rata.
A kako se to provodilo, evo dole u prilogu svjedočenje pokajanika Sime Dubajića; da da, to je onaj Brko što je 1991, u Hrvatskoj dizao balvan revoluciju; ovo dole je uslijedilo poslije, kada se i njegov život smrtnoj uri primakao.
Jugoslavija je živjele i dočekala neslavnu sudbinu, ali, njeno komunističko vođstvo, NIKADA nije preuzelo odgovornost za taj zločin. Dapače, kohorte nadri-inteligenata, sve rođeno iza Drugog svjetskog i građanskog rata u Jugoslaviji 1941. na 1945, i vaspitano na tekovinama revolucije – i dan danas brane pokolj, kao da su neuzbillahi sami učestvovali u masakru, pa im treba zarad mira sobstvene savjesti. Kaže tako jedna učena dama, s adresom u Parizu, okićena priznanjima i titulama:
– Nije Šaban imao vremena da dijeli ko je kriv, a ko prav.
Eto. To je vrh humanističkog mišljenja u Bošnjaka i Bosanaca – nije se imalo vremena, pa se napamet ubijalo.
Sa stajališta etike i sa stajališta prava, tih dvaju stubova civilizacije, nema razlike između bezpravog masovnog ubijanja po Brkinoj naredbi u Katinskoj šumi 1939. i onog po Šabanovoj naredbi, u Blajburškom masakru 1945. Vi koji vidite tu razliku ili ste u toj mjeri ideološki otrovani, ili ste glupi ili ste isti kao i oni koji su po naredbi ubijali; pa bi sutra i vi to bili u stanju ponoviti!
Šaban vam je đeco mila, crni biser bio: svim sredstvima, uključujući potkazivanja i ubijanja komunista, plus masovne likvidacije “nenarodnih elemenata”, pentrao se na vlast, a jednom na vlasti, zahvaljujući policiji, vojsci, indoktriniranom narodu i kultu ličnosti koji je njegova partija implementirala u svijest ljudi, ostajao je u vrhu kao doživotni car i dobrica.
A volio je Bosnu toliko da joj je za života grob izkopao i kovčeg iztesao. Da je pokopaju makar pristojno, kada joj nisu njegovi dali da živi i poslije njega.
Amin, amen i haugh, majku vam božiju!