Nihad Filipović
Guglam i nađem:
- Ivo Senković i aga od Ribnika – narodna, ne piše kojeg naroda, samo narodna, eno je u knjizi Junačke narodne pjesme, Svjetlost, Sarajevo 1961.
Izguglam potom ćirilični i ekavski wikizvornik i naletim na istu tu pjesmu, godina izdanja 1988. Uz izvor piše:
- Sabrana dela Vuka Karadžića, Srpske narodne pesme, izdanje o stogodišnjici smrti Vuka Stefanovića Karadžića 1864 – 1964 i dvestogodišnjici njegova rođenja 1787 – 1987, Prosveta. Pesme junačke srednijeh vremena, knjiga treća 1846, Beograd, 1988, str. 278-287.”
Proguglam dalje i u par otvaranja oDkrijem jednog Hrvata orijentalnog uljudbenog kruga; izvor hr.wikipedia.org piše:
- Muhamed Hadžijahić (*), Sarajevo, 6. veljače 1918 – Sarajevo, 21. lipnja 1986, hrvatski bh. povjesničar, doktor prava i stručnjak za političku povijest. I još kaže, taj, već od 1941. učesnik NOB-a, namah nakon rata, “progonjen zbog hrvatske nacionalne orijentacije”.
Hmmm, pomislim; ali dobro, guglam dalje i nađem još jednog Hrvata orijentalnog uljudbenog kruga:
- Mehmedalija, Mak, Dizdar, Stolac, 17. listopada 1917 – Sarajevo, 14. srpnja 1971, hrvatski i bošnjački pjesnik, u povijesni raspon hrvatskoga književnoga izraza vratio njegove davne bosanske aktere u izvornoj zapitanosti; nacionalnost – Hrvat.
Auh, pomislim, ali, oćutim; nego, guglam dalje, i nađem:
- sr.wikipedia – Humska ili Humačka ploča je ploča (10-11 vek) ispisana ćiriličnim (sa primesom od pet glagoljičkih slova) i STAROSLAVENSKIM jezikom;
- hr.wikipedia – Humačka ploča (XI. ili XII. stoljeće) spada među najstarije spomenike pismenosti u Bosni i Hercegovini, a pisana je na HRVATSKOM jeziku, starohrvatskom ćirilicom s uporabom pet slova na glagoljici;
- sh.wikipedia – Humska ploča predstavlja najstariji ćirilski natpis na prostoru današnje Bosne i Hercegovine i pripada najstarijim JUŽNOSLAVENSKIM natpisima;
- bs.wikipedia – Humačka ploča pisana je STAROBOSANSKIM jezikom i ranim oblikom bosanskog pisma bosančice, a sadrži i pet glagoljskih slova. Također spada među najstarije jugoslavenske natpise sa prostora Bosne i Hercegovine;
- en.wikipedia – The Humac tablet (Serbo – Croatian: Humačka ploča, Хумачка плоча, Хумска плоча) is an Old Slavic epigraph in Bosančica in the form of a stone tablet, believed to be variously dated to between the 10th and 12th century, being one of the oldest Bosnian preserved inscriptions.
Ovdje pomislim – jah; ali, oćutim i na to; i guglam dalje. Te na izvoru engl.wikipedia.org, nađem:
- Hasanaginica, also Asanaginica, (first published as The Mourning Song of the Noble Wife of the Hasan Aga[1]) is a South Slavic folk ballad, created during the period of 1646–49, in the region of Imotski, which at the time was a part of the Bosnia Eyalet of the Ottoman Empire.
Ajojj, ote mi se dubok uzdah ovdje; ali, ništa ne rekoh, no nastavih dalje guglati. I nađem:
- Zbornik franjevačke provincije presvetog otkupitelja – Kačić, Split, sv. XLIV – XLV, i tamo, na str. 195. prilog o fra. Stjepanu Matijeviću Solinjaninu i njegovom prevodu Ispoviedavnika iz 1630. g. Piše tamo da je to djelo Miočić preveo na – hrvatski jezik.
Ima taj sačuvani prepis Miočića. Na korici piše da djelo, fra. Miočić, “obslužavnik daržave Bosne Arđentine” (službenik države Bosne Srebrene) “prinosi na jezik bosanski”; a franjevačka braća iz Splita i redakcije citiranog magazina, tvrde da ga je prinio (preveo) na jezik hrvatski. … Itd.
Ovdje dignem ruke od daljnjeg guglanja. Deprimiran, rekoh samom sebi: – Što si guglo, guglo si. I zaključim:
– Svakakav bi se ovdje komentar dao iZpisati. A, možda je ipak najbolje oćutati. Ili, tek kazati – Dobro jutro, krugovalno!
P. S.
(*) Objavu o Hadžijahiću sam svojevremeno, nazad u 2017. godinu, ili precizno – 29. 9. 2017, pod naslovom, Subjekt – objekt, prokomentirao na mom facebook profilu; a onda je ta objava hr.wikipedia.org o njemu, ne znano iz kojih razloga, tek, takva kakvu sam gore prenio – nestala je i danas se u tom obliku, na tom izvorniku, ne može naći. Što je svakako pozitivno, jer je mali korak bliže istini.