J.B.Tito Reloaded: Boli me uho mentalitet

Oslobodioci ulaze u Vukovar, studeni 1991.

Nihad Filipović

Pratim tu provalu političke nekrofilije povodom četvrtog maja, a Meša mi u pameti. Meša napisa – nema usamljenijih i blesavijih ljudi od bosanskih muslimana; ili tako nekako.

Mislim, ima budala svuđe, ali mene moja budalešćina muči.

Pa ljudi božiji, manje-više sva ta politička, udbaška i đeneralska bulumenta što se na Bosnu sručila 1990-tih, živjela je, odrastala i klela se u “demokratske tekovine” Titove Jugoslavije i u bratstvo i jedinstvo.

I ko ono razvali Vukovar, ko pobi preko 11.000 Sarajlija, u tri dana preko 8.000 Bošnjaka Srebreničke enklave, ko zavali Foču u Srbinje i pobi preko 2.700 ljudi u par dana početkom agresije, ko zavalja Prijedor i u par dana pobi preko 3.000 ljudi?

Kazaćete, to je bilo poslije Tita, nema on s tim ništa.

I nema; sem što sve te ubice naših života k'o korov bujale u “najboljem od svih svjetova”, u demokratskom samoupravnom socijalizmu J.B. Tita i drugova.

Pa upitate li  se ikada, kako i otkud, je to moguće? Pa Bog vas pomogo Tito i način njegovog obnašanja vlasti su sami epicentar zla koje se sručulo na Bosnu i njene ljude 199o-ih.