BOLI ME UHO MENTALITET
Piše: Nihad Filipović
Oslobodioci ulaze u Vukovar, studeni 1991.
Pratim tu provalu političke nekrofilije povodom četvrtog maja, a Meša mi u pameti.
Meša napisa – nema usamljenijih i blesavijih ljudi od bosanskih muslimana; ili tako nekako.
Mislim, ima budala svuđe, ali mene moja budaleština muči.
Pa ljudi božiji, manje-više sva ta politička, udbaška i đeneralska bulumenta što se na Bosnu sručila 1990-tih, živjela je, odrastala i klela se u “demokratske tekovine” Titove Jugoslavije bratstva i jedinstva. Ko ono razvali Vukovar, ko pobi preko 11.000 Sarajlija, u tri dana preko 8.000 muslimana Srebreničke enklave, ko zavali Foču u Srbinje i pobi preko 2.700 ljudi u par dana početkom agresije, ko zavalja Prijedor i u par dana pobi preko 3.000 ljudi…
Kazaćete, to je bilo poslije Tita, nema on s tim ništa.
I nema; sem što sve te ubice naših života ko korov bujale u “najboljem od svih svjetova”, u demokratskom samoupravnom socijalizmu J.B. Tita i drugova…
Pa upitate li se ikada, Bog vas pomogao, kako i otkud, je to moguće?
cevra
bravo nihade mahniti bosnjaci dok shvate nestane ih 1000000