Vi pitate, predsjednik odgovara na sve Vaše lične i
porodične probleme. Danas:
Piše: Nihad Filipović
1.
Pitanje:
Poštovanje predsjedniče. Moj problem je pipa u kupatilu. Stalno curi. Mislim, popravljam ja to, ali ne prođe puno, majstori promjene onu gumicu, pritegnu i zašarafe što je za pritezanje i zašarafljivanje i sve u redu, mjesec, dva. A onda opet isto: procuri. Ja više para neteći ne mogu majstorima. A ne mogu ni gledati đe non stop curi. Jer i to mi nabija račune za vodu.
Osman, Osme, Bosnić, čiča Dražina brez broja, Bosanska Gradiška tj. Novi Grad
2.
Pitanje:
Predsjedniče, živim u kući koju sam stekao razmjenom, ono odmah iza rata, sa jednim iz Ključa. Ja njemu moju kuću u Ključu, a on meni njegovu u Novom Gradu. Uglavnom, napravio sam dobar poso, ali jedno ne štima. Svake zime, jesu li temparature ispod nule i to potraje malo duže, u zidu, u kupatilu, zamrzne, pa popuca cijev. Onda se na zidu i sa unutrašnje i sa vanjske strane, čim temparatura ode iznad nule, pojavi velika fleka od vlage. A onda krene otpadanje fasade i maltera sa obe strane. Onda ja to moram popravljati, jer ne može tako dočekati slijedeću zimu. A slijedeće zime opet isto.
Koji je najbolji način za trajno rješenja ovoga problema? Hvala.
Branko Popović-Pop, iz Novog Grada.
3.
Pitanje:
Dragi predsjedniče. U mojoj vamiliji ima nas šestoro, a kao u većini naših domaćinstava, kupatilo i abort je i kod mene zajedničko, daklem u jednoj su namjenskoj prostoriji. Stan je veći, trosoban, a ipak ima samo jedan zahod i to zajedno sa kupatilom, pa, sa oproštenjem, često, posebno ujutro, čekamo u redu kada će koji koristiti jedno ili drugo. Nema mogućnosti da se to nekako pregradi i razdvoji, a ne bi ni vrijedilo ulagati jer je stan stariji i dobrano dotraj’o, pa prosto ne znam šta mi je raditi. Poseban je problem kad se odvodna cijev začepi, a to je u pravilu i nije ni čudo jer tu jednu šolju koristimo takoreći serijski.
Eto, daj molim ti ga se gospon predsjedniče, reci mi šta da radim?
Špiro Radak, zvani Redenik, ulica Ravnogorska bb. Novi Grad?
Odgovori gospodina predsjednika:
Ovdje dakle imamo tri veoma slična problema. Sva tri su iz Novog Grada. U prošlom ratu Novi Grad smo, kao što je poznato, mukotrpno i uz žrtve oslobađali i fala Bogu i našim junacima i oslobodili, ali je očito da su u gradu, iako oslobođenom i novijem od onog starog ostali, stari problemi. Govorio sam ja svojevremeno, trebalo je to potpuno poravnati i krenuti sa livade sa izgradnjom Novog Grada, no me nisu tada slušali. Ali, sada šta je tu je. Imamo konkretne probleme koje valja rješavati. Pa krenimo. Najprije ta Osmanova pipa.
1.
Dakle, Osmane, ovako. Nema sumnje da je problem sa kojim se ti suočavaš višestruko složen. Jer, gdje god voda curi, problem ima tendenciju multipliciranja. Šta recimo, da kojim slučajem poslije upotrebe kupatila, neko u domaćinstvu zaboravi odčepiti odvodnu cijev? Voda u tom slučaju i dalje curi u kupatilo, prelije se preko kade i kao rezultat imamo puno veći problem, a to je poplava u domaćinstvu… Ako to još procuri niže komšiji, a on je druge nacionalnosti, eto čovječe i međunacionalnog problema. Zamisli samo kako bi to mediji popratili. “Osman i Jovan u sukobu zbog pipe”. Oni radikalniji bi prizivali radikalne mjere: “Turci napolje”; “Srpska Srbima, napolje sa balijama”. Pa je li nam to treba? Naravno da ne treba.
Prema tome, nema dileme: tamo gdje je pipa u kvaru, pa voda curi, tamo je problem. Međutim, i tu ne smije biti nikakve dileme, to je problem sa kojim se moramo suočiti i koji moramo prevazići. Ti si Osmane pravilno to uočio, ali je tvoj problem što ne uočavaš pravilan put za saniranje problema. Pozitivno je što ne odustaješ i uvijek iznova pristupaš rješavanju. Ali, očito je, problem ne možeš riješiti stalnim pozivanjem majstora da popravlja nešto što se ne može popraviti. Ovo zahtjeva duže objašnjenje, ali pokušaću kratko.
Prvo, Vlada favorizuje domaću proizvodnju pa smo tako i za te gumice za pipe, kao recimo i za čačkalice, šibice, toaletni papir, papirnate maramice za nos i ruke, eksere, rajsnegle i slično, sve smo mi to fino propisima uredili forsirajući domaće proizvođače. Zašto da nam stranci kupe kajmak. Smatrali smo da naši proizvođači vladaju tehnologijom i imaju znanje, ali eto, ispostavilo se kako je i tu rat učinio svoje, tako da je još uvijek kvalitet konačnog proizvoda, tj. u tvom slučaju Osmane, tih gumica za pipe, vrlo loš, pa se iste troše već nakon par mjeseci upotrebe.
Dalje, među nama rečeno Osmane, naši proizvođači, majstori, a i Vlada, nisu ni zainteresovani da se unaprijede kvalitet konačnog proizvoda. Zašto? E tu je u pitanju viši, državni interes. Na našem malom tržištu, proizvođači i majstori mogu ostvariti nekakav profit samo ako je obrt ubrzaniji. Ukoliko bi te gumice za pipe bile kvalitetnije i trajale duže, smanjio bi se obrt i proizvođačima i majstorima. I šta bi onda bilo od nas: haos i rasulo. Proizvođači i majstori na gubitku, vlada isto tako, jer se smanjuju budžetski prihodi. A čim je budžet prazan trpe penzioneri, trpi obrazovanje, policija, državna administracija… i tako dalje i tako dalje. Dakle, to se ne smije dozvoliti. Je li tako Osmane? Dašta je nego tako! Zato Vlada i nema interesa, da se podigne kvalitet tih gumica.
Nego, da skratim, u datoj situaciji Osmane, za tebe je najbolje da prodaš kuću i tvoj je problem riješen. Nažalost, ti to nisi uradio dok je bilo vrijeme, odmah iza rata, kada se među entitetskom razmjenom moglo doći do povoljnog riješenja ili, nešto kasnije, dok su cijene bile veće. Međutim, bolje ikada nego nikada. Koliko mi je poznato u Federaciji oni ovaj problem nemaju, jer su im te gumice za pipe uvozne. Tako da je za tebe Osmane najbolje riješenje ipak prodaja. I ne sanjaj o kupovini tih gumica u Federaciji. Jer sve da ih i kupiš tamo, nećeš majkoviću naći majstora da ti to korektno uradi iz razloga naprijed objašnjenih. Zato, prodaj to druškane, kupi odgovarajuću kuću u Federaciji i problem riješen. To ti je moj iskren predsjednički savjet.
2.
Što se tiče Brankovog slučaja, tu nikakva popravka ne dolazi u obzir uglavnom iz razloga koji su naprijed objašnjeni u Osmanovom slučaju. I međuentitetska razmjena otpada, jer je to vrijeme uglavnom iza nas i taj je proces manje-više završen. Sve što je srpsko i vrijedi, već je sa nama, u našem entitetu, a one preostale, ne vrijedi ni pominjati. Tako da Branko brate, nemaš sa kim mijenjati, sve i da hoćeš.
Prodaju ne preporučujem. Taj ti je iz Ključa podvalio, a nisi ni prvi ni posljednji. Evo meni sa zgrade vlade otpada ono ukrasno staklo. Da samo znaš kolko je meni njih iz Federacije radilo na tom objektu. I to mi je fala, što sam zaposlio ljude i dao im lebac u ruke; to što sada otpada ukrasno staklo sa fasade zgrade vlade. E tako mi i treba, kada glumim dobrotu. “Dobar i budala, dva rođena brata“, moj Branko.
I ta tvoja kuća je očito falš, a nećemo se valjda i mi Srbi sada varati. Zato sam ja, zbog takvih kućerina kojih je Novi grad pun, svojevremeno i predlagao da se to lijepo poravna, pa da sa ledine krenemo sa izgradnjom pravo novog grada. U Prijedoru su to fino onomad uradili, poravnali stari grad i riješili se belaja. Sada ponovo to grade. Ako, bar su se riješili onog turskog rugla, a i zaposlili su ljude. Ali eto, u Novom gradu nisu imali sluha za mjere koje je nalagao trenutak i vrijeme.
Sada, šta je tu je. Ti Brane imaš tu kućerinu i imaš problem. Miniraj brate i riješi se belaja. Da ti pravo kažem i ja mislim da bi mi najbolje bilo isto uraditi sa ovom zgradurinom vlade. Otkako je staklo počelo frcerati sa fasade, ne mogu je očima gledati. Nego minirati pa opet iz početka, ali sada samo sa našim ljudima. Je li tako? Jašta je nego tako! Trebaju i naši ljudi nešto zaraditi.
3.
Konačno, imamo i ovaj problem Špire Radaka zvanog Redenik. E nadimak ti pravi zemljače. Moja mi je služba dojavili da to vučeš iz rata gdje si iskazao junaštvo i bio ranjen kada smo ono oslobađali Bratunac. Neka si tu sretne rane junače. I još da ti kažem, svaka ti čast. U tebe baš proširena reprodukcija u porodici. Samo tako Redenik. Dok je u tebe i takvih kao ti metaka, ništa se ja nebrigam za našu Republiku.
E, a što se tiče problema koji imaš, šta brate da ti kažem. Eto do čega nas naša aljkavost na kraju dovede: nema đe narod, s oproštenjem, pošteno ni nuždu vršiti. A problem je eskalirao, pa je sada očito nerješiv. Stan je to, ne možeš na svoju ruku dići u zrak smeće, kao što može taj gore naš zemljak Branko, pa tako riješiti problem. Sam kažeš, ne vrijedi ni ulagati. Staro je to i dotrajalo, pa sve što bi uložio je bacanje para. Jer eto, i odvod je zastario i više začepljen nego protočan.
Nego brate, daj pogurajte to ti i ostali stanari u Skupštini opštine, onako pravo srpski složno, potorite te Titine stalaže od stanova i krenite u novu izgradnju i stanova i kanalizacije i svega što ide uz to. Ja to godinama ponavljam, al džaba. Ne slušaju ti dole vaši u opštini. Kažu đe ćemo sa narodom. Ma jebe se njih za narod, moj Redenik. Važno su njima njihove fotelje, limuzine njihove plate i da oni imaju đe kenjati… Pa u nas će narod i pod šljivu samo kada ima cilj. Je li tako Redenik? Jašta je neg’ tako! I zato, uvežite se brate i pravo na opštinska vrata. Valjda će ti vaši dole konačno shvatiti, kada im se predoči da narod nema đe pošteno ni olakšati se, kako je krajnje vrijeme da nešto porade po tom pitanju.
*Napomena redakcije: Pitanja građana objavljujemo bez lektorske intervencije kako bi građani stekli što neposredniji uvid u nepatvorenost veze između građana i predsjednika.