Izvor fotografije: moralstory26.com
Žena je stajala na aerodromu.
Mlada a tako tužna.
Sa malim djetetom kao sa koferom u ruci
čekala na poziv putnika.
Čujem kako govori sinu: ” Mali si još da bi znao geografiju.
Idemo u neku daleku zemlju. I meni je znanje stradalo u ratu.
Ali tamo ima svakojakih igračaka
i slobodno se može igrati u parku”.
A šta to vrijedi kad u njenim očima vidim
da se nesretna djeca ne mogu igrati?!
Osjetim, gledajući, kako ga je majčinski čvrsto stegnula za ruku,
vodeći na taj put u neizvjesnost,
od kuda se možda nikada neće vratiti.
Nisam pitala podatke ni ime (jer)
naučila sam da imena nisu važna.
I po prvi put vidjeh djete koje nije ushićeno pred putovanja.
A ja od svega nikada zaboraviti neću tu sjajnu dječju suzu kad upitah: “Drago dijete a gdje ti je ostao tata?”
(Amna Dumpor, London, 1996)