Loading...
KulturaPolitika

AVDOVA ŽIVOTINJSKA FARMA 2048

Fotografija: BOSSNIAN on dailymotion

Vezani tekst, portal tačno.net:  Sidran – Za trideset godina će se za Tita verovati da je Marsovac koga je viša civilizacija poslala među divljake da ih uljudi.

Piše: Nihad Filipović

Stvarno, nevjerovatno je šta nam radi naša, evo i najviđenija pamet (književna). Strašna je miso i rečenica: “Kada se prepirem o toj temi – (Tito, njegovo vrijeme i njegovo naslijeđe) – sa drugačijim mišljenjima, ponekad kažem ovako: i ako bi se podvukla crta i račun dokazao da je Broz činio velike zločine – opet mu se ne bi moglo osporiti da je bio genije”.
Grozno. Užasno. Sidran to kazao? Gledam sliku, čitam tekst: jeste on je. Dao intervju nekakvom tamo iz Srbije, jal portal, jal magazin, vabi se Nedeljnik; bh. retrojugoboljševička ekspozitura, portal tačno.net prenio.
I odjednom, od kuda ne pitaj te, ta me njegova misao neodoljivo poDsjeti na onu famoznu, znate čiju – gdje na odsječene hriščanske noseve i uši, slijedi genijalna misao: “Tako to rade najbolji među njima”.
Dobro, kazat ćete. To je samo književna fikcija jednog genijalca. Jašta-radi. Puna nam historija i književna, ona imaginarna i ona eternalistička, genijalaca.
Te i Avdo. Fikciju Nobelovca prevrćući na reality show, orvelijanski žonglirajući brojevima, proročanski najavljuje novu Životinjsku farmu 2048., pa mudro zaključuje: “Za 30 godina će se za Tita verovati da je Marsovac koga je viša civilizacija poslala među divljake da ih uljudi na nekom ludom poluostrvu, na jugu nekog potkontinenta”.
Krasno rečeno; u najboljoj tamno-vilajetskoj tradiciji duha, samo što su divljaci ovdje mudro etnički obezličeni, a vilajet je poluostrvo kao metafora onog Kustičinog (nemere Avdo brez pobratima Kusta) poluostrva, što se otkačilo pa plovi – Bog te pita kamo.
Znači ko poživi i doživi, tek tada, 68 godina od smrti maršala, shvati će veličinu njegove genijalnosti, makar “račun dokazao da je Broz činio velike zločine”.
Ma genijalno. Nema šta. Zločin se ISPLATI. Kaže književni bard Avdo.

A onda mi na um padne Krleža i ona njegova iz Dnevnika, svi smo valjda čuli za nju, vrti se puno po društvenim mrežama: “Srbi i Hrvati su jedan te isti komad kravlje balege koji je kotač zaprežnih kola povijesti slučajno prerezao na pola”.
Saglasan. I skromno dodajem: A Bošnjaci su onaj dio iste te balege preko kojeg je kotač prešao. Zgnječen narod.
Šteta što su nam Krležu poturali u gimnazijama. I to dozirano. Pa i takvog, malo ko ga tada razumio. Taj je u istinu, ne rekla-kazala, nego u istinu, taj je bio genijalan, vrijeme ga potvrdilo; i tek sada razumijemo onu njegovu da će ga razumjeti tek za pedeseti i kusur godina.

A Avdo ima problem. Zbunjen je. Sve vrijeme od kako ga otrgnuše od YU lizalice, Avdo ima problem. Od tada luta u potrazi za novim lizalom i nikako da se on i lizalo sretnu. Nemere, jer se desio duhovi uskrs, vaskrs i preporod u isti mah, sa istim, promijenio se socijalni kvasac, promijenilo se vrijeme – nahrupilo neko Novo vrijeme, odnosi i okolnosti u novopromoviranom vremenu nisu isti, a sa njima i ljudi, pa onda, bezbeli i narodi.
Kod Avda se to sve smućkalo u jedan bljutav duhovni bućkuriš. Iz te perspektive, lizalica Potemkinovog sela (što je bila Titova YU) se čini kao bajkoviti El Dorado. Otuda, iz tog nenalaženja nove lizalice koja bi se cuclala kao što se cuclala u onom Titinom vremenu, vuče Avdova priča o zločinačkim kreditima i poštenoj otplati. Nešto što je najnormalnije – da vratiš pozajmljeno, predstavlja se kao nepojamna žrtva…
Trudim se pratim manje-više svaki Avdov javni istup. Sve njegovo što dođe do mene, pročitam, pogledam. I nakon svih tih godina praćenja Avdove javne persone, zaključujem: Avdo ili ne želi ili, najprije će biti, nije sposoban, u smislu vladanja historijskim, sociološkim i političkim gradivom, za vrstu duhovnog osvještavanja koja bi značila njegov doprinos promišljanju demokratske, socijaldemokratske, liberalne alternative nacionalističkom ludilu u koje je Bosna uvučena početkom 1990-ih. A nije živio ni dovoljno vani, u slobodom svijetu i društvima neopterećenih boljševičkom kugom, pa da na osnovu iskustva i komparacije, ostvari duhovni proboj u sferu liberalizma i ideološki neopterećenog razumijevanja koncepta slobode.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »