Loading...
HistorijaPolitika

JUGOSLAVIJA UBER ALLES

Piše: Nihad Filipović

Pun mi kofer bošnjačkog i bosanskog, “Oj dodo oj dodole”, retrojugoslavenskog naricanja.  Fakta:

1. Jugoslavija je bila neodrživa, odnosno održiva samo dok je to bio srpsko-hrvatski interes (naročito srpski koji je bio dominirajući u toj relaciji). To nam kazuje cjelokupno iskustvo sa jugoslavenskim državama, onom prvom od 1918. do 1941., gdje slijedi more nepravdi, a vrhunac je agrarna pljačka (pogodite koga), pa ide pokolj u Šahovićima 1924. (pogodite koji su tada pobijeni, od 300 do 600 žena, djece, ljudi, i niko nije odgovarao, a debeli mir i bajagi ustavna monarhija srpske dinastije Karađorđević), pa slijede pucnjevi Puniše Račića na Stjepana Radića i grupu poslanika u Skupštini u Beogradu (opet pogodite zbog čega je potegnut revolver), nakon čega u toku Drugog svjetskog rata, ide s/h obračun u Bosni (tada u sklopu NDH) do posljednjeg Bošnjaka; onda ide druga Jugoslavija, 1945.-1991/2., ide Cazinska seljačka buna i surova likvidacija pobunjenika (koji su se pobunili protiv obaveznog otkupa, jer sami nisu imali šta jesti, ni oni ni porodice im, a međutim NIKOGA ubili nisu; pa ipak JNA i Narodni sud ih je nemilosrdno poubijao i raselio; za neobaviještene, od Cazina i Krajine raseljeni su u Srbac). Dalje, u toj Jugoslaviji, nepriznati ostaju nepriznati (pogodite koji su to) iako im je u toku rata i revolucije obećavano priznanje, koje, istina bog i slijedi u tim famoznim reformskim 1960-tim na 1970-te, kada je imperatoru to zatrebalo porad njegove reputacije u svijetu kroz Pokret nesvrstanih.
Potom, nakon smrti doživotnog imperatora, slijede brojne afere (jer velikosrpski element se nikako nije mirio sa buđenjem bosanskog duha i nekim elementima osvojenog suvereniteta nakon Ustava RBiH iz 1974.) i sve te afere su u Bosni Moševac, Neum, Jole Musa i Aluminijski kombinat u Mostaru, Pozderac Hamdija, a vrh je Agrokomerc i (vjerovatno) ubistvo Džemala Bjedića.  Onda pada Berlinski, SSSR se rastače, a u Bosni slijedi s/h Pakt (Karađorđevo, Tikveš, mart april 1991. i sljedstveno, Sporazum Karadžić-Boban iz Graca,  maj 1992., koji se politički podvaljuje kao s/h rat u Bosni (metka HVO i Karadžićevi četnici ne ispaljuju jedni na druge, od rečenog Sporazuma Boban-Karadžić).  I opet je taj njihov novi-stari, sada sukob, sada kao takav samo hinjen, opet je to u Bosni, i opet je do posljednjeg Bošnjaka; (naravno stradaju i Srbi i stradaju i Hrvati, ali su te žrtve, sa stajališta strategijskih ciljeva rata koji je pokrenut u Bosni, ružna je to riječ, ali je istina, te su žrtve srpske i hrvatske u Bosni tek, i za jedne i za druge, podrazumijevajuća kolateralna šteta na oltaru viših ciljeva koji se imaju postići)…

2. Nazad na Jugoslaviju i Oj dodo oj dodole naricanja.  Jugoslavenska ideja je bila, pokazaće se, bajagi ideja oslobođenja malih južnoslavenskih naroda imperijalnih okova velikih u prošlosti, koji su ih vazda nešto kao okupirali, tlačili,  ugnjetavali i sve u svemu nisu im dali živjeti kako im je ćeif. Ali u praksi se to, ta ideja, da sada ne ulazimo u razloge, pokazala provodivom, samo u uslovima neslobode (otuda diktatura i doživotni imperator prikazan kao otac familije novopromoviranog naciona Jugoslavena) i otuda teške diskriminacije, naročito nekih, npr. Bošnjaka i Albanaca posebno (jer u strukturi državne moći je dominirao velikosrpski kadrovski potencijal, pa onda i narativ).

3. Jugoslavija je bila održiva dok je to bio s/h interes. Otuda u Bosni ide ono Titovo i jugoslavenskih komunista – ni, ni, ni, već i, i, i; jer čim se Bosna podijeli, ili ako bi kojom nesrećom postala većinski zemlja bosanskih muslimana, tj. Bošnjaka, Srbi i Hrvati gube interes za Jugoslaviju. Kao što se i pokazalo u ratu 1990-ih.

4. U Srba i Hrvata, vidimo, nema te, takve i tolike YU nostalgije, kakvu registriramo kod Bošnjaka i onih što neće čak ni da su Bošnjaci, nego se deklariraju novim Jugoslavenima, tj. Bosancima…

Zašto je to tako?

Tvrdim zato što su Srbi i Hrvati zreli, nacionalno osviješćeni narodi. Samo Bošnjaci koji su, uz Albance najveća žrtva jugo-eksperimenta, nariču za Jugoslavijom, u kojoj su, manje-više sve vrijeme bili, Titova s/h sitna moneta za potkusurivanje.

A zašto je to tako s Bošnjacima?

Tvrdim, zato što su u kašnjenju sa adoptiranjem ideje nacionaliteta u svoju kolektivnu duhovnost.

Nije stoga nimalo slučajno što su i Srbi i Hrvati, osvojili nacionalnu državu, a Bošnjaci je još uvijek de facto nemaju.

5. Jugoslavija je dakle, i prva i druga, bila srpsko-hrvatski interes. To ko ne akceptira, ne zna ništa iz historije, a ponajprije, ne zna misliti.
Bošnjacima je u takvim etničkim i političkim relacijama pretežno, uglavnom i manje ili više, ostajalo samo klepnuti ušima; i to je tako bilo i u prvoj, kraljevoj i u drugoj, imperatorovoj Jugoslaviji.

6. Ovo danas, kako jeste u Bosni, tako je, jer je narod, i jedan i drugi i treći, plus ostali, i njihov nivo dostignute političke kulture, TAKAV.
Političari su onakvi, kakav je narod kojim vladaju odnosno koji ih bira na vlast, trpi ih na vlasti i održava ih u vlasti i na pozicijama društvene moći… Pa ipak, i tako kako je, u smislu državotvorne perspektive, za Bošnjake je to bolje, nego je ikada bilo u Jugoslaviji.

7. Naravno, rješenje je građanska Bosna, ali se to ne osvaja kuknjavom za jugoslavenskom imperijom i imperatorom, nego upornim radom na osvješćavanju i prosvjećivanju, svako na samom sebi, inteligencija i na sebi i na narodu, a narod mijenjanjem stanja ubacivanjem listića u glasačke kutije…

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Translate »